Zašto učimo iz grešaka a ne u školi?

Za kakanj-x piše: dipl. maš. ing. Nedim Frljak

Moje iskreno saučešće porodicama svih poginulih kamarada u Jami Raspotočje u Zenici.

Nisam prije mogao, nisam imao snage komentarisati ovu katastrofu u Raspotočju. Jedva sam disao ovih dana, zarađivao sam i ja taj hljeb, radio dvije godine u utrobi zemlje, otimajući od nje crno zlato. Znam kako je.. kad korpa krene unutra, ostaje samo pozdrav SRETNO i on je jedini koji rudara ne dijeli ni po religiji ni po zvanju. Kopači … inžinjeri svi zavise od naravi majke prirode i od pokušaja ljudskog roda da ukrote prirodu kroz nauku i saznanja .
Ako čovjek može nešto preduzeti – a može, onda je dužan da iskoristi nauku i ljudsku pamet na najvećem nivou jer rudariti ad-hok se skupo plaća. Tako bar tvrdi dekan Rudarskog fakulteta u Tuzli – možda najrenomiranije ustanove tog tipa na Balkanu.
Bio sam svjedokom i pogibija u jami i dajem punu podršku rudarskim inspektorima da naprave izvještaj, jer ti ljudi , oni su oni su stvarno jedini stručni i ovlašteni vještaci i u preventivi i u analizi jamskih pojava i događaja. To znam iz iskustva. Mi ostali, kao i sve Policije u zemlji nemamo stručnosti, prava i mandata za to.
Šta se desilo desilo se, povratka nema. Plakao sam kada su kamaradi počeli izlaziti i onaj jedan traži cigaru… Drnulo me. Čovjek nije zapalio 20 sati i razmišljam tada, bože kako neko ima pravo da kaže da cigara ubija. Ubija nas indolentnost ekonomskih tokova, hladni ekonomski statističari koji samo računaju tone čumura i političari koji govore o profitabilnosti Javnih preduzeća, koja bi u stvari trebala biti baza razvoja privrede – poslovati na poziitivnoj nuli a njihov profit uduplati u prerađivačkoj privredi ugrađen u stolicu iz Zavidivića, svjećicu iz Tešnja, piletinu iz Akova grupe, aluminijum iz Mostara itd.
U tonama crnog zlata ima krvi do koljena. Ali… i krv gori i kad izgori u dim, život krene dalje, zaboravi se da je i tekla. Mi, bar u Kaknju ne smijemo zaboraviti i moramo učiti iz iskustva pa makar i tuđeg.
Kapacitet bolničkog centra Crkvice je bio zadovoljavajući da primi 29 kamarada, ali ne i da ih zbrine jer – ne rade sprave i uređaji. Zašto? Kome je to interes?
Ja odavno proklamujem da i Kakanj sa ovolikim industrijskim kapacitetima MORA imati Urgentni bolnički centar spreman da u svakom trenutku primi i zbrine najmanje 50 unesrećenih iz industrijskih kapaciteta ili saobraćaja.
Neka nama Doma zdravlja, on je obavezan i potreban, ali ako znamo da u ovom trenutku pod zemljom radi 300 radnika, nad zemljom najmanje 1500 koji u opisu radnog mjesta imaju rad u otežaniim i opasnim uslovima i da od toga njih 80% radi u grupama….bojim se nesreće.
A nesreća je kada ljudski faktor ne može svojim postoječim resursima odgovoriti na katastrofu i umanjiti je.
SRETNO !

Možda vam se svidi

Comments are closed.