Zašto se želimo dokazati?

Cijeli život učeni smo dobivati pohvale i priznanja za sve ono što dobro napravimo. Ako ne dobijemo pohvalu za neko postignuće, ne osjećamo se jednako dobro kao što bi se osjećali da nas je netko javno prepoznao ili pohvalio.
Zbog čega toliko žudimo za tuđim priznanjem?

Sve što radimo, radimo sa težnjom da nešto postignemo i ostvarimo. Kada napravimo neki veliki korak u smjeru u kojem želimo ići, zašto nam taj korak nije dovoljan sam po sebi već ga imamo potrebu podijeliti sa što većim brojem ljudi?

Zato jer uspjeh mjerimo po tome kako nas drugi vide.

Zato jer trebamo druge da nam kažu koliko vrijedimo. Zato jer sebi vjerujemo manje nego drugima. Zato jer smo naučili da nismo dovoljno vrijedni bez određenih postignuća. Zato jer motivaciju tražimo kroz inat.

Čovjek koji je istinski svjestan svoje vrijednosti nema se potrebu dokazivati.

Ali mi to ne možemo biti jer vjerujemo da nas naša djela definiraju u potpunosti. Ako napravimo „pogrešku“, vjerujemo da nismo dovoljno dobri, pametni ili sposobni. Zato skrivamo svoje „neuspjehe“, a javno se šepurimo uspjehom. Zato sve što radimo u životu, radimo da bismo dokazali da jesmo dovoljno dobri.

Koliko često posumnjamo u sebe nakon tuđe kritike? Koliko često odustanemo od vlastitih snova zbog tuđih mišljenja? U stanju smo povjerovati da ne vrijedimo jednako kao drugi jer nam je netko na poslu tako rekao. Jer vjerujemo da netko drugi uvijek zna bolje. Jer umjesto da od sebe tražimo priznanje, mi ga tražimo od drugih.

Pravo priznanje treba doći iznutra. Kada nešto znamo sa sigurnošću, kao što znamo da nas sunce grije, nemamo to potrebu dokazivati. Ono što znamo, znamo. I za to ne tražimo potvrdu.

Ako i dalje postoji potreba za dokazivanjem znači da nešto iznutra nije u skladu. Znači da nismo u potpunosti zadovoljni sa sobom. Znači da se trebamo pozabaviti potragom za vlastitim priznanjem, a ne tuđim. I tek tada nam tuđe neće trebati.

A dokle god vjerujemo da nas „pogreška“ i „neuspjeh“ definiraju, do tada ćemo imati potrebu opravdavati se i dokazivati. Jer „pogrešaka“ i „neuspjeha“ biti će uvijek. Ako na njih gledamo kao na znakove nesposobnosti i manje vrijednosti, tada nikada nećemo zadovoljiti vlastite kriterije.

I uvijek ćemo od drugih bezuspješno tražiti da nam potvrde ono što si još sami nismo potvrdili.

(Zvjezdana Tintor, shakeupsofa.com)

Možda vam se svidi

Leave A Reply