Zapis o naselju Doboj

Nepravilan je zvanični naziv ovog naselja – Doboj. Narodni je, izvorni naziv Dobuj. Naime, stari ljudi, odreda, imaju običaj reći: “Idem u Dobuje“, ili: „To se desilo u Dobuju“; ili: “Silan li si k’o Dobujanin“; ili: „Jadna nam majka, eto Dobujana“; ili: “Snašla te sreća k’o dobujska vreća“; ili: „To može biti jedino u Dobuju“; ili „Dobra ti je njiva…k’o da ti je dobujska“; ili, jednostavno: „Dobuje je Dobuje!“. Starine kažu da je ovo ime nastalo od riječi „debuj“, a da ta riječ znači slagalište. Dobuje naprosto dođe kao centar nekakvog svijeta.

(—) Stariji ljudi pamte da su oko Dobuja bile velike šume i da su se u njima krili hajduci. Na zapadnom okviru polja, kod solidno građene škole, jedne od prvih u ovom kraju, je Kaursko greblje. Ostala su još tri stećka, a ostali su upotrijebljeni za izgradnju temelja škole. Jedan od ovih stećaka, kao neznan grob uopšte, smatra se ljekovitim. Na mjestu Graje su grobovi trojice Sarajlija koji poginuše u borbi sa Austrijancima 1878. godine.

Već odavno preminuli Milenko S. Filipović zapisa da je 1923. godine u Dobuju bilo ponajviše Jašarspahića u čijem posjedu bi dvadeset sedam kuća. Njihovi ogranci su Begići (u šest kuća), Hadžići (u petnaest), Begovci (u tri), Imamovići (u šest), a po dvije kuće imali su Dogdibegovići, Merdani, Ganibegovići i Mige. Sve u svemu, ima tu šezdeset pet kuća ovih rodova, ali je to samo dio dobujskog življa. Još je tu 15 porodica Kulovića koji su nekada važili za begove. Starinom su negdje od Vareša. Goga (ima ih u pet kuća) najvjerovatnije su porijeklo iz Mađarske. Predak im je bio neki Alija Mađar. Imaju i dvije kuće Mujagića saseljenih iz Tršća. Kozlo je doselio iz Popa, a jedan Neimarlija dođe na ženovinu. Špiljak i Balta dođoše iz Visokog, a dvije porodice Derviševića su muhadžiri, izbjeglice iz Foče. Jašarspahići, kao najbrojnija loza od koje su se odvojili mnogi dobujski rodovi, porijeklom su iz Konje, a biće da je to u Maloj Aziji ili Siriji. U dobujsku dolinu stigli su sa vojskom Mehmeda El-Fatiha, osvajača Bosne.

Pouzdano se zna da su se stanovnici Dobuja i Donjeg Kaknja žestoko oduprli najezdi trupa pustošnog i nemilosrdnog princa Eugena Savojskog koji nasrnu na ovaj kraj 1679. godine. Svi su izginuli, a Savojski, u znak odmazde za pruženi otpor, spali oba sela. Tako strada i čuvena ćuprija u Donjem Kaknju čiji se ostaci i danas vide.

Dobujsko naselje bilo je, po mnogo čemu sudeći, važna strateška tačka. Na južnoj strani Dobuja je goroviti, strmi i teško dostupni vis Vrana, ili , kako ga u Koprivnici i Kujavču zovu, Grad. Taj vis, sam po sebi, nalikuje na stražara koji bdije nad svim poljima, rijekama i drumovima ovog kraja. Na samom njegovom vrhu još su postojani ostaci kamenog grada i vojnih utvrda iz kojih su nadzirana sva kretanja kroz dolinu Bosne i šire. Pouzdano se navodi da su gore, na tom visu, bila boravišta bosanskih vladara i njihove vojske, a moguće je da su na tom istom brdu postojale utvrde i u doba grčkih i rimskih osvajanja. Još su vidljivi tragovi veoma starog druma, a postojane su i tri nekropole za koje su vezana mnoga zanimljiva predanja.

(—) Muslimansko je groblje na jugo-zapadnoj strani polja, pored starog puta koji je vezivao Zenicu i Visoko. U njemu je mezar Kučuk Jusufa Konjalije koji je predak najstarijeg dobujskog roda – Jašarspahića.

Picture 408Foto: Ugledni, moćni, najpoznatiji među davnim Dobujanima – slijeva na desno: Ago Goga, Ismet Imamović-Paša, Derviš-beg Kulović, Derviš-Mujaga Jašarspahić, Selim-efendija Merdan, Sulejman Imamović-Muhtar, Avdo Migo i Salih Imamović.

Preneseno iz: Kakanjski glas, broj 1, januar 1994. godine, autor teksta Fuad Frtuna

P.S.

Doboj je nekad bio poznat po plažama uz rijeku Bosnu, bašćama i plodnim njivama i mlinovima… U davna vremena u ovom naselju se hodilo šterkom – glavnim dobojskim korzom.Karta Doboja iz 1941.godine

Rijeka Bosna je tada bila “pitka, čista i puna ribe”, kako svojevremeno zapisa i nacrta na karti Osman Dogdibegović, brat Fadila Dogdibegovića Dikana i nekoliko decenija visoki oficir RV i PVO JNA. Kartu je sačuvao Uzeir Jašarspahić, zaposlenik u Općini Kakanj.  (Press Općine Kakanj)

Možda vam se svidi

Comments are closed.