Umalo nam ode predsjednik, uh , uh

Sinoć sam se libio meni najomiljenije Federalne televizije. Čak sam znao da u Dnevniku D, gostuje predsjednik, u daljem tekstu Zlatko. Ležao sam na krevetu i slušao Drugi način, jedine i najveće hitove.

Trudio sam se da večer provedem na neki drugi način, i pritom sam gledao na Nešnl Džiografiku prirodna i životinjska bogatstva divlje Rusije. I stvarno sam ostao dosljedan odluci, jer mi se nikako nije dalo drugačije. Od svega ovoga čovjeku jedino može pozliti. Država nam je u k…u, izdržimo.

Međutim, jutros sam stigao na posao potpuno neiformisan. Prvo što čujem je to da je Zlatku pozlilo, izmantala ga ona Antonija Avram. E svašta, rekoh, ali dobro sam postupio sinoć. Dakle, spas je u Nešnl Džiografiku i divljim prostranstvima velike Rusije. Što manje njih, a više pravih životinja i noć je blaga i mirni su snovi.

Onda mi je na um pala sljedeća kompozicija u kojoj pjevač zabrinuto opisuje svoju muku i to sa akcentom na stih: Zamalo, pa odoh uh uh uh, zamalo pa ode Zlatko, tri četiri sad ko bi volio da ode? Odgovore molim u komentarima. Svako dobro i evo tekst, ko da ga pjeva Zlatko:

Bio sam rob
Neobičan oblik
Ljudskog stvorenja
Oko mene otrovno cvijeće
Raslo je svuda
Crnog sam đavla
Ugrizo za muda

A ti još plačeš
Ali nikad nećeš
Kao što sam ja

Vidio sam patnju
Smrt me milovala
Po licu
Zamalo pa odoh
Uh uh uh
Danima se ogledao smiješkom
Nije obratilo meni

A ti još plačeš
Ali nikad nećeš
Kao što sam ja

Tekst prenosimo sa autorovog bloga Um caruje – Jasenko Korjenić

Comments are closed.