U ovom gradu prosječna plata iznosi 2.400 KM, a stanarina oko 30 KM mjesečno

Marinaleda je gradić u Andaluziji na jugu Španije koji na površini od 25 kilometara kvadratnih broji oko 2.700 stanovnika.

Stanovnici Marinalede ne boje se izraziti svoja politička uvjerenja. Umjesto blještavih reklama i brendova – ulična umjetnost u obliku grafita i murala s porukama podrške i solidarnosti sa zemljama poput Kube i Venecuele. Ulice nose nazive slavnih boraca za radnička prava kao što su Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda.

Dok se ostatak Španije bori sa domaćom oligarhijom i stranim bankama koje su preuzele zemlju, odluke u ovom gradiću donose se izravno demokratskim putem na nedjeljnim sastancima koje obično posjećuje oko 300 – 400 ljudi. Dok je nezaposlenost u Španiji 27 posto, u Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost.

Navala za useljenjem je tolika da je uvedena lista čekanja – a čeka se i po dvije godine. Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, a u naredne dvije godine trebalo bi se izgraditi oko još 250.

Prosječna mjesečna plata iznosi 1.200 eura mjesečno. Možda vam se ne čini puno, ali kad se pogleda cijena stanovanja koja kod njih iznosi 15 eura mjesečno, jasno je da se s takvom platom može sasvim pristojno živjeti.

Grad stanovnicima omogućava pristup besplatnom internetu. Fascinantan je i sportski sadržaj u ovom gradu sa jedva 2.000 stanovnika – dva nogometna terena, košarkaški teren, teren za tenis, skvoš i odbojku, bazen.

Svi su oni besplatno na raspolaganju stanovnicima (osim bazena za koji se plata godišnja karta). Marinaleda ima i svoju crkvu, ali je sudjelovanje u crkvenim aktivnostima veoma slabo.

U ovom gradu ljudi sami sebi grade kuće, a jedan od njih je i David Gonzalez Molina. Nakon što je najmanje dvije godine proveo kao registrirani građanin Marinalede, od lokalnih vlasti dobio je materijal potreban za izgradnju kuće, a tek nakon što je izgradi, počet će plaćati 15 eura mjesečno toj istoj vladi kako bi se refundirali troškovi korištenog materijala.

Naravno, budući da ne znaju svi graditi kuću, vlasti u pomoć šalju profesionalne građevinare i arhitekte koji pomažu u izgradnji. Kuće se ne mogu prodati, čime se sprečava mogućnost da se tako profitira.

Jednom mjesečno u gradu se obilježava tzv. “crvena nedjelja”, kada netko na plenumu iznese ideju o tome kako bi grad mogao postati još bolji ili ljepši. Ukoliko ideja bude prihvaćena, volonteri obave taj posao. Nekad se radi o čišćenju ulica ili popravcima na kućama.

Možda vam se svidi

Comments are closed.