Teška odluka, no svaka čast na hrabrosti: ‘Nisam znala kuda idem, bojala sam se, sada radim u Googleu’

Spremila je svoje stvari i otišla s dečkom preko granice. Nije više mogla preživljavati iz mjeseca u mjesec radeći kod jednog operatera. Nije znala što ju čeka, bojala se. Sada su sretni te zarađuju i više nego dovoljno za lagodan život.

Nakon što je dugo vremena preživljavala mjesec po mjesec, radeći kao dispačer za jednoga od mobilnih operatera, odlučila je živjeti svoj san negdje drugdje. Ne razmišljajući previše o tome hoće li u dalekoj Irskoj uspjeti, spakirala je najdraže stvari i s dečkom se odselila u Dublin. Tako je počela priča o 27-godišnjoj Saneli Marošević iz Pakraca i njezinom novom životu daleko od svoje domovine, koju donosi “034portal”.

Bojala sam se što me čeka

“Nisam znala što me tamo čeka, hoću li uspjeti pronaći posao ili ne, kako ću se snaći u tuđoj zemlji o čijim sam običajma samo čitala. Bojala sam se svega novoga što me čeka, ali sam imala jak osjećaj kako me tamo čeka nešto bolje. Prije samog polaska bilo je potrebno rezervirati hostel putem interneta za minimalno 2 tjedna i naravno kupiti avionske karte koje su znatno povoljnije ukoliko se kupuju barem mjesec dana ranije. Pri dolasku u Dublin doradila sam svoj CV, isprintala u stotinjak primjeraka i posao tražila tako da sam dopodne svoj CV dijelila po gradu, doslovno ulazila u svaki objekt koji me zanimao te razgovarala s menadžerima. Oni su bili izuzetno ljubazni i uslužni, nije to kao kod nas u Hrvatskoj, nema toga da se bilo tko ljuti kad dođete pitati za posao. Ovdje možete popričati zbog čega ste došli, reći nešto o sebi i oni najčeće obećaju da će nazvati ukoliko budu tražili radnike. Traženje posla tamo nije nikakav bauk”, ispričla je Sanela.

Minimalna plaća je 8,65 eura po satu

“U Dublinu je praksa da dvije ili tri osobe rade posao koji bi u Hrvatskoj radila jedna osoba. Minimalna plaća je 8,65 eura po satu. Ugovor o radu je vrlo jednostavan, priloži se PPS nuber i broj bankovne kartice. Plaća je tjedna ili mjesečna, ovisno o poslodavcu. Ukoliko je tjedna, isplata je svaki petak. Za godinu u kojoj si počeo raditi u Irskoj ne plaćaš porez državi, to je nekakva vrsta olakšice za strance. Irska također daje poticaj obiteljima, tako da partneri plaćaju manji porez ukoliko su u braku ili imaju djecu.”

Kaže da su cijene hrane gotovo jednake kao u Hrvatskoj, ali su sniženja puno veća. Voda je u Irskoj keže, besplatna, a režije se plaćaju svaka 2 mjeseca (struja, plin, odvoz smeća, internet).

Ipak napominje da su stanarine iznimno visoke, potražnja za stanovima je velika, a ponuda mala. Za manji, jednosoban stančić potrebno je izdvojiti od 800 do 1.000 eura.

Dečko radi za Facebook, dok sam ja zaposlena u Googleovoj kantini

“Od svega su me se ovdašnji ljudi najviše dojmili. Irci su druželjubivi, vikend se ne može zamisliti bez veselice i pravog, zasluženog odmora. Već se stvarno osjećamo kao domaća. U Dublinu smo već više od godinu dana, dečko radi za Facebook, dok sam ja zaposlena u Googleovoj kantini. Zarađujemo i više nego dovoljno za lagodan život, a dosta novca uspijemo i staviti sa strane. Svoju odluku da odem iz Hrvatske nisam požalila jer napokon imam priliku živjeti dostojanstveno. A i istini za volju, vodim se za onom Andrićevom: ‘Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti’”, zaključuje Sanela

Možda vam se svidi

Comments are closed.