Postoji jako dobar razlog zašto biste trebali baciti teflonsku tavu čim napukne. Neprijanjajuće posuđe često je omiljeno u kuhinji jer se hrana ne lijepi za njegovu površinu, što olakšava pripremu bez velikih problema s čišćenjem. Takvo posuđe je sve popularnije otkako su znanstvenici 1954. godine izradili prvu neprijanjajuću tavu.
Neprijanjajući premaz izrađen je od sintetičkog fluoropolimera koji se zove politetrafluoroetilen (PTFE), poznatijeg pod markom Teflon. Izvješće neprofitne organizacije Ecology Center za 2022. pokazuje da je 79 posto neprijanjajućeg posuđa za kuhanje i 20 posto onog za pečenje bilo obloženo PTFE-om, piše Popular Science.
U novoj studiji Science of The Total Environment, autori su simulirali proces kuhanja s različitim neprijanjajućim loncima i tavama koristeći okretače izrađene od različitih materijala, poput čelika ili drveta. Otkrili su da neprijanjajuće posuđe uglavnom presvučeno teflonom može otpustiti oko 9.100 plastičnih čestica tokom procesa kuhanja ako ima pukotine na površini.
Ako nešto razbije premaz, oko 2.300.000 komadića mikroplastike i nanoplastike moglo bi se osloboditi i potencijalno pronaći svoj put do hrane. Te su pukotine problem jer PTFE spada u perfluorirane i polifluorirane tvari (PFAS). Ta grupa hemikalija koje se ne razgrađuju u okolišu, onečišćuju tlo i vodu i nakupljaju se u tijelima živih bića.
Vječne hemikalije
Nakon što se otpuste milioni čestica PFAS plastike, one će dugo kružiti u ekosistemu. To objašnjava zašto ih se obično naziva “vječnim hemikalijama”. Njegova raširena pojava u okolišu može povećati ljudsku izloženost PFAS-u, potencijalno utječući na zdravlje izmijenjenim metabolizmom, povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne težine ili pretilosti i smanjenom sposobnošću borbe protiv infekcija.
Kako bi izbjegli kontaminaciju hrane ili okoliša plastičnim česticama iz PTFE posuđa, kuhari kod kuće moraju koristiti mekane okretače ili posude koje ne grebu površinu tokom procesa kuhanja i čišćenja. Ako na posuđu ima bilo kakvih ogrebotina, preporučuje se zamjena. Preporučuje to Cheng Fang, viši naučni saradnik u Globalnom centru za sanaciju okoliša (GCER) na Univerzitetu Newcastle u Australiji.
Ipak, napukle površine nisu jedino što treba uzeti u obzir kada kuhate s teflonom. Premaz također može ispuštati otrovne hemikalije u zrak kada dosegne ekstremne temperature. Postoji nekoliko slučajeva pojedinaca koji su doživjeli privremene simptome slične gripi zbog groznice polimernih para.
Postoje razumne alternative koje će manje štetiti okolišu
Graham Peaslee, profesor fizike na Univerzitetu Notre Dame, kaže da ponovna procjena potrebe za posuđem obloženim teflonom može smanjiti našu izloženost PFAS-u. Dodaje da se to možda reklamiralo kao sjajna nova tehnologija 1950-ih, ali lijevano željezo uvijek je jednako dobro funkcioniralo.
Fluoropolimeri su zabrinjavajući za okoliš i ljudsko zdravlje. Oni ispuštaju PFAS tokom proizvodnje, obrade, upotrebe i tretmana na kraju životnog vijeka. Postoje razumne alternative koje će manje štetiti okolišu i neće podržati industriju fluoropolimera, poput keramike ili nehrđajućeg čelika, kaže Peaslee.
Iako se još mnogo toga treba znati o utjecajima onečišćenja mikroplastikom na okoliš, smanjenje upotrebe plastike i poboljšanje procesa recikliranja trebali bi biti najvažniji, kaže Fang.
“U našem svakodnevnom životu imamo mnogo plastičnih predmeta koji nas okružuju. Većina njih može postepeno oslobađati mikroplastiku i nanoplastiku tokom svog života. To je testirano i potvrđeno u ovoj studiji”, dodaje.