Postani član

Zaslužujete ekskluzivan i kvalitetan sadržaj.

Priznanje UN prilično zakašnjelo: Arapski jezik je bio svjetski još u vrijeme dinastije Abasida, kad je Bagdad bio centar svijeta!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prije pola vijeka (1973), Generalna skupština UN je proglasila arapski jezik svojim šestim službenim jezikom. Te godine bio sam na postdiplomskom studiju i pamtim da sam – kao arabist – odmah bio oslobođen obaveze na Filološkom fakultetu da polažem još jedan svjetski jezik: arapski mi je priznat kao svjetski jezik. Radovala me je kao arabistu činjenica da je na najvišoj međunarodnoj instanci dobio takvo priznanje jezik (i njegovo kultura, naravno) kome sam posvetio svoj studij, a kasnije i cjeloživotni rad.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

 

U stvari, arapski jezik je postao svjetskim jezikom mnogo prije priznavanja takvog njegovog statusa u UN. Naime, valja imati u vidu da kriteriji za priznavanje nekog jezika svjetskim jezikom nije samo broj ljudi koji govore njime, premda arapski uvjerljivo ispunjava i taj kriterij: danas arapskim jezikom u svijetu govori oko 470 miliona ljudi, što je zaista impresivna cifra.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Međutim, važniji kriterij od toga jesu nauka, kultura i književnost ubaštinjene na tome jeziku, kao i savremena produkcija na njemu. Imajući to u vidu, valja podsjetiti da je arapski, zapravo, bio svjetski jezik već u vrijeme arapsko-islamske dinastije Abasida (750-1258), jer je Bagdad u to vrijeme bio naučni i kulturni centar cijeloga našeg svijeta. Tada (i ne samo tada, naravno) na arapskom jeziku je nastala preobilna naučna i umjetnička baština koja je sudbinski utjecala na razvoj svjetske kulture i civilizacije.

 

 

Dakle, ne samo što njime govori velik dio čovječanstva već je on svjetski jezik i po tome – čak prije svega po tome – što je formirao čitav kulturalni univerzum od srednjega vijeka naovamo, te što je na njemu stvorena kulturalno carstvo nemjerljiva značaja za povijest svjetske nauke i kulture.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

 

 

Arapski je, zapravo, bio svjetski jezik već u vrijeme arapsko-islamske dinastije Abasida (750-1258), jer je Bagdad u to vrijeme bio naučni i kulturni centar cijeloga našeg svijeta

 

Taj jezik i njegova kultura obavili su povijesno dragocjenu reafirmaciju i „fermentaciju“ antičkih kultura (prije svega antičke grčke, sanskritske indijske, perzijske) i tako fermentiranu prenijeli su je svijetu koji danas nazivamo Zapadom. Drugim riječima, općepoznato je kako je zapadni svijet doživio renesansu – na kojoj je utemeljen moderni Zapad – zahvaljujući upravo tome kreativnom posredovanju arapsko-islamske kulture na arapskom jeziku.

 

 

Arapski jezik je već u ono vrijeme bio globalno svjetski jezik, tako da je priznanje UN prilično zakašnjelo u tom smislu. Ni danas nije moguće zamisliti klasičnu filologiju sa svim njenim brojnim naučnim disciplinama bez izučavanja arapskog jezika i kulture ubaštinjene na njemu.

 

 

Naravno, u svemu ovome veliki značaj ima činjenica da je arapski istovremeno i jezik velike svjetske religije.

 

 

U vezi sa statusom arapskog jezika kao svjetskog danas možemo govoriti, nažalost, i o svojevrsnom paradoksu. Naime, od vremena njegova priznavanja u UN, kao i u jednom ranijem periodu, ključni kriterij za priznavanje jezika kao svjetskog (stvaralaštvo i produkcija na tome jeziku) u značajnoj mjeri je devalviran.

 

 

Naučna i umjetnička produkcija na arapskom jeziku u savremenom dobu nema značaj koji je imala u prezreloj klasičnoj epohi. Danas se taj „duh kreativnosti“ preselio na Zapad, prvenstveno u engleski jezik koji je postao globalni.

 

 

 

Općepoznato je kako je zapadni svijet doživio renesansu – na kojoj je utemeljen moderni Zapad – zahvaljujući upravo tome kreativnom posredovanju arapsko-islamske kulture na arapskom jeziku

 

Arapski svijet je danas, nažalost, tek nezasiti konzument zapadnjačke tehnologije, nauke i dr. Uočljivo je kako mnoštvo ljudi u arapskom svijetu – posebno obrazovani – čak i govoriti više vole na engleskom nego na arapskom jeziku. U arapskom svijetu, u većini slučajeva, studij prirodnih nauka izvodi se uglavnom na engleskom a ne na arapskom jeziku, što i može biti razložno s obzirom na metajezik u nauci koju razvija Zapad a ne arapski svijet, ali ovdje se radi i o svojevrsnom kompleksu inferiornosti.

 

 

Arapski svijet danas ne čini mnogo na promociji vlastitoga jezika, naprotiv. Navest ću samo jedan ali indikativan primjer. Katedra za arapski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu osnovana je kada i taj Fakultet (1950) i jedina je matična za arapski jezik na Univerzitetu u Sarajevu, ali i šire. Tu se već duže od 70 godina studira arapski jezik i književnost od alifa do izrade doktorskih disertacija; za to vrijeme Katedra je bila institucija za nostrificiranje diploma, polaganje ispita za sudske tumače i sl. (O poziciji arapskog jezika u BiH objavio sam tekst: „Pozicija arapskog jezika u Bosni i Hercegovini“, Stav br. 13, Sarajevo, 4. 6. 2015., str. 64.-66.)

 

 

Kao šef Katedre za arapski jezik i književnost, godinama sam osiguravao da na tome odsjeku radi lektor arapskog jezika, a on mora biti iz arapskog svijeta. Mora biti nativni govornik. Međutim, već nekoliko godina na toj Katedri nema lektora za arapski jezik, uprkos svim našim naprezanjima i intervencijama kod zemlje koja nam je godinama ranije slala takvog eksperta. Ta činjenica je u najmanju ruku tužna, pa i zaprepašćujuća je. Nativni govornici jednog svjetskog jezika ne bi smjeli dopustiti takvu njegovu degradaciju. Pogotovu je neshvatljivo da su diplomatske misije toliko nemarne prema afirmaciji vlastitog jezika i kulture. U samoj bīti stvari, status svjetskog jezika arapskom su osigurali drevni preci – mnogo više nego suvremenici.

 

 

 

U arapskom svijetu, u većini slučajeva, studij prirodnih nauka izvodi se uglavnom na engleskom a ne na arapskom jeziku, što i može biti razložno s obzirom na metajezik u nauci koju razvija Zapad a ne arapski svijet, ali ovdje se radi i o svojevrsnom kompleksu inferiornosti

 

U ovome kontekstu – na praznik arapskog jezika o kome, čini se, ovdje više brinu arabisti nego neki Arapi – sretna je okolnost da je Senat UNSA najproduktivnijem prevodiocu naše književnosti na arapski jezik, Ismailu Abu al-Bandori, upravo dodijelio priznanje Ambasador Univerziteta. Raduje činjenica da je Senat UNSA zapazio i nagradio tu izuzetnu aktivnost u oblasti književnosti i kulture te da je ovim priznanjem dao svoj doprinos afirmaciji arapskog kao svjetskog jezika.

 

 

Valja podvući da se obilježavanje Međunarodnog dana arapskog jezika poklapa sa sutrašnjom (19. 12.) dodjelom priznanja Ambasador Univerziteta istaknutom prevodiocu na arapski jezik Ismailu Abu al-Bandori.

 

 

- Marketing -