Sociolog objasnio šta stoji iza erupcije oduševljenja trostrukim ubistvom

TRI mrtva, jedan pritvoren i gomila ushićenih bilanca je subotnjeg pohoda Filipa Zavadlava i njegovog kalašnjikova splitskim ulicama. Ubijeni su, to znamo, Marino Ožić Paić, Marin Boban i Jurica Torlak. Uhićen je, znamo i to, Zavadlav, a ushićeni su komentatori po društvenim mrežama.

Takva erupcija masovnog oduševljenja nekim zločinom nije viđena od devedesetih godina. Zavadlav je preko noći od anonimnog momka poznatog policiji i sucima postao zvijezda internetskih očajnika, ljudi željnih lakih rješenja teških problema. Slavi se njegova “hrabrost”, pa “odlučnost” da uzme “pravdu u svoje ruke”; piše se kako je za Split više uradio on nego brojne institucije jer je, eto, zauvijek uklonio tri dilera s ulice. Podrška se nije zadržala samo na vrućim internetskim parolama nego se proširila i na konkretne oblike pomoći pa su fanovi s društvenih mreža Zavadlavu angažirali Branka Šerića, jednog od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika.

>> Ubojica iz Splita dobio jakog odvjetnika, angažirala ga grupa s Fejsa

Činjenice kažu kako su od prve informacije da je tada nepoznati počinitelj nekog ubio na nedavno uređenom trgu na Šperunu – tri minute sporog hoda od Rive – do časa kada je Zavadlav uhapšen u kafiću Borsalino na Skalicama prošla manje od tri sata. Za to je vrijeme ubio tri osobe, tražio četvrtu, šetao ulicama s kalašnjikovom u rukama, odbacio pušku, presvukao se, otišao u kafić udaljen nekih pet minuta laganog hoda od ulaza u Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku i naručio piće.

Prema stručnjacima, policija nije mogla uraditi ništa više od učinjenog. Čemu bi sve skupa sličilo da se ubojica odlučio bježati ili da mu je u glavi bio krvoločniji plan, uzaludno je i nagađati. Ispalo je tako kako je ispalo. Ljudi šokirani mecima koji su se slučajno zabili u njihov automobil i svi oni uznemireni pucnjavom po gradu svedeni su na kolateralne žrtve “uzimanja pravde u svoje ruke”.

Zapravo, Zavadlav nije uzeo pravdu nego kalašnjikov kojim je zaustavio tri života. Sva trojica ubijenih spadaju među one koje obično nazivamo osobama dobro poznatima splitskoj policiji. Jedan od njih, Jurica Torlak, prije šesnaest je godina motorom usmrtio osmogodišnju djevojčicu, otišao s mjesta nesreće i za to dobio trogodišnju zatvorsku kaznu uz trogodišnju zabranu upravljanja vozilom. Ukratko, sve što napišemo o ovom slučaju govori o dubokom i vjerojatno nepovratnom sunovratu Republike Hrvatske, države čije institucije nemaju gotovo nikakav kredibilitet. I o masi žednoj krvi.

Matić: Nitko nije trebao umrijeti

Sociologa Renata Matića zamolili smo za komentar cijele situacije, a naročito podrške ubojici. Po njegovom sudu, ona govori o nepovjerenju u institucije, a ne o društvenoj patologiji.

“Svi su jučerašnji životi u Splitu mogli, trebali i morali biti sačuvani da su žrtve od samog početka sukoba sa zakonom doživjele takav odgovor pravne države koji bi ih odgurnuo dalje od devijantne karijere. Sve je to izostalo”, navodi u pisanom odgovoru Matić pa očekivano adresira krivnju.

Možda vam se svidi

avatar