Slikao je pomoću hašiša i apsinta, umro je u bijedi

Amedeo Modigliani važi za jednog od najvažnijih italijanskih slikara 20. vijeka. Njegov stil je prepoznatljiv po erotici i portretima žena izduženog lica i figure.

Njegovi radovi danas su vrijedni više miliona dolara, međutim nesretni umjetnik umro je u potpunoj bijedi.

Inače, Modigliani je rođen 1884. u bogatoj jevrejskoj porodici i njegov slikarski talenat je prepoznat još kada je bio dijete.


Otac se protivio tome da mladi Modigliani krene u pravcu slikarskih studija, ali majka ga je podržala svim srcem da upiše školu kod velikog italijanskog majstora Giljerma Mikelija.

Modigliani je formirao svoj prepoznatljivi stil tek pošto se preselio u Pariz oko 1906. godine. Taj stil slikanja prati i prepoznatljiv stil života. Oduševljen pariskim siromašnim umjetnicima, propalicama i vagabundima, uglađeni Modigliani i sam počinje da prezire parisku gospodu i lažni sjaj buržoazije.

Mladi buntovnik se odriče svoje porodice i bogatih korijena i odlučuje se da u siromaštvu provede ostatak svog života.

Njegov život u Parizu sastoji se od konzumiranja velikih količina opijata i druženja sa marginalcima po nižerazrednim bifeima. Od alkohola najviše je pio apsent, a od opojnih droga je obožavao hašiš. U kombinaciji ove dvije supstance znao je da provede i po više nedjelja zaredom.

U svom svijetu alkoholičara, nepriznatih i siromašnih umjetnika i uličara, prozvan je “princem vagabunda”. Njegovim nastranim performansima nije bilo kraja.

Često se skidao go nasred ulice sablažnjavajući uglađenu gospodu, što mu je i bio osnovni cilj.

I pored toga što je živio autodestruktivnim životom, mnogi historičari umjetnosti smatraju da su upravo apsent i hašiš oblikovali njegov prepoznatljiv stil i da bi Modigliani da je ostao trijezan bio vjerovatno mediokritetski slikar.

Postoje indicije da se Modigliani okrenuo poročnom i autsajderskom životu jer je patio od podmukle bolesti. Sa 16 godina dobio je tuberkulozu, a u Parizu je prikrivao simptome bolesti tvrdeći kako su njegovi napadi bili posljedica alkohola.

Iako su alkoholičari bili obilježeni kao problematični dio društva, alkohol se i dalje smatrao društveno prihvatljivim opijatom. Sa druge strane, tuberkuloza je bila stalna prijetnja Modiglianiu jer ga je prisiljavala na izolaciju. Ignorišući podmuklu bolest, Modigliani je samo ubrzao napredovanje tuberkuloze.


Konačno izgubio je borbu sa tuberkulozom 1920. godine u svojoj 35. godina. Umro je bez novca, ali ostavio je vječnu i skupocjenu zaostavštinu izvanrednih slika koja ga je kasnije utemeljila kao jednog od najvećih umjetnika 20. vijeka.

Pored fenomenalnih slika ostavio je i prelijepu vjerenicu Žanu Ebjuter koja je odmah izvršila samoubistvo kada je čula za njegovu smrt.

Žana Ebjuter

Skočila je sa prozora stana koji se nalazi na 5. spratu usmrtivši sebe i dijete koje je nosila u utrobi.

Porodica je mimo njene želje da se sahrani pored svog voljenog vjerenika sahranila na groblju “Banju”, da bi tek poslije 10 godina njene posmrtne ostatke prenijela u Modiglianijevu grobnicu koja se nalazi na čuvenom groblju Per Lašez. Na njenom grobu piše: “Vjerni pratilac u ekstremnoj žrtvi”.


Njihova nesrećna veza ipak nije ostala bez potomstva. Njihova jedina ćerka Žana Modiljani poslata je kod tetke u Firencu gdje je odrasla. Kasnije će Žana Modigliani vrijedno prikupljati materijal za svoju popularnu knjigu “Modigliani: čovjek i mit”.

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

avatar