Poruka protesta: Političari ništa nisu shvatili

Političke elite sada, nakon svega, primjećuju samo tih 100-200 vandala, o njima pričaju, a ne primjećuju rijeku od desetak, možda i više hiljada ljudi koja se okupila ispred zgrade Vlade TK, a zatim preselila i pred druge zgrade koje im simboliziraju vlast. Vlast čija je vladavina proizvela i huligane i gnjevne obespravljene ljude

Političari izgleda nisu ništa shvatili. Sudeći prema izjavama kojima i dalje iritiraju građane i vrijeđaju razum svakom iole inteligentnijem čovjeku, nisu izvukli nikakvu pouku iz onoga što se dogodilo u petak.

Zaista uvredljivo zvuče njihove izjave koje počinju sa “nezadovoljstvo građana je opravdano…”. Eto, da nam ne rekoše, zaista nikad ne bismo saznali da smo nezadovoljni! I zar su to oni shvatili tek kada su u plamenu počele nestajati zgrade institucija koje ovom narodu simboliziraju vlast?

Upravo je njihov posao, posao političara, posao vlasti, bio da rade na tome da građani budu zadovoljni. Za to su debelo plaćeni. Od istih tih građana. Šta su učinili, šta su radili sve ove godine, kakvi su njihovi rezultati? Pola miliona nezaposlenih, nepotizam, zapošljavanje isključivo po stranačkoj podobnosti, privatizacijska pljačka, bezobrazno bogaćenje, korupcija, bahatost, novih radnih mjesta ni na pomolu, budžeti u dubiozi, krediti koje ni naši unuci neće moći vratiti… i moglo bi se do sutra nabrajati.

Bezobrazno i bahato

I onda kada gnjevni, gladni, obespravljeni narod izađe na ulicu, poruče kako “razumiju nezadovoljstvo”. Ma ništa vi drugovi i gospodo, izgleda, ne razumijete ili ne želite da razumijete.

Da ništa nisu razumjeli ili da nije nestalo ni trunke njihove bahatosti i bezobrazluka, svjedoči i to da sve ono što se dogodilo političari žele podvesti pod “huliganske ispade”. Još bezobrazniji i bahatiji su pokušaji manipulacije, spinovanja, ubiranja političkih poena. U toj prašumi koju stvaraju spin-doktori iz stranačkih elita, bez izuzetka, zaista se teško snaći. Narod se dodatno raspamećuje. Naravno da je paljenje zgrada, uništavanje arhiva, razbijanje izloga vandalizam. Ali time se priča usmjerava na posljedice, a ne na uzroke. I namjerno se bježi od suštine.

Da, istina je, bilo je na protestima u svim gradovima huligana koji su, nažalost, u nekim ključnim trenucima vodili glavnu riječ i ohrabreni izjavom da “niko ne smije da ih bije” počeli paliti i uništavati sve pred sobom. Niko dobronamjeran ne može opravdati paljenje institucija. Bilo je bolno gledati kako gore zgrade, bilo je bolno svjedočiti sukobima policije i demonstranata, bilo je suza koje nisu tekle samo zbog suzavca. Ali i to je samo posljedica vladavine ove i ovakve vlasti. Ne bilo ni protesta, a samim tim ni paljenja institucija da je vlast radila svoj posao onako kako treba, da se nije odrodila od naroda.

Ako su huligani i vandali bili od nekoga instruirani, usmjeravani, ako je bilo pokušaja da se izvrši državni udar, što je jedna od verzija onoga što se događalo u Sarajevu, neka se to utvrđuje. I neka kažnjava. Brutalno.

Ali, hajmo se vratiti na početak, u Tuzlu, tamo gdje je sve počelo i gdje se najprije završilo. Zasad. Govorim o Tuzli i zbog toga što sam sva tri dana svjedočio demonstracijama.

Nije slučajno počelo baš u Tuzli. Ne znam čemu iznenađenje, čemu teorije zavjere, čemu čuđenje, da se građani konačno pobune u kantonu sa 100.000 nezaposlenih, u kojem se ne otvaraju radna mjesta, u kojem je industrija uništena, gdje posao dobijaju samo stranački podobni, čiji je budžet u dubiozi koja će do kraja godine biti skoro 200 miliona KM, gdje vlast uzima komercijalne kredite da bi isplaćivala plate…Zaista, čemu čuđenje da građani bahatom i nesposobnom premijeru i njegovoj vladi kažu: Dosta! Je li on jedini krivi za stanje u kojem se TK trenutno nalazi? Naravno da nije, ali su ga građani izabrali, dobio je njihov mandat zato što je obećao da zna i može bolje od svojih predhodnika.

Nisu se, dakle, u Tuzli pobunili nikakvi huligani i vandali već obespravljeni radnici. Umjesto razgovara, dijaloga s ljudima koji su im došli pod prozore, kantonalna vlast se opasala policijskim kordonima i dodatno izazvale gnjev ionako gnjevnog naroda. Onda se, već drugog dana sve pretvorilo u narodnu bunu protiv nesposobne, korumpirane i socijalno potpuno neosjetljive vlasti.

Narodni bunt

Drugog dana bilo ih je pet, trećeg već više od deset hiljada. Nema u Tuzli i Tuzlanskom kantonu toliko huligana i vandala, vjerujte. Ali da, bilo je među njima vandala, stotinjak, dvije stotine u vrh glave, koji su od samih početaka protesta kamenovali zgradu Vlade i policiju i iskoristili priliku da ponešto opljačkaju. No, bilo i demonstranata koji su svojim tijelima u više navrata stajali pred kordon i svojim tijelima štitili policajce.

Vandali su na ovakvim protestima neizbježna pojava svugdje u svijetu. I zbog toga je iritantno da političke elite sada, nakon svega, primjećuju samo tih 100-200 vandala, o njima pričaju, a ne primjećuju rijeku od desetak, možda i više hiljada ljudi koja se okupila ispred zgrade Vlade TK, a zatim preselila i pred druge zgrade koje im simboliziraju vlast. Vlast čija je vladavina proizvela i huligane i gnjevne obespravljene ljude. A tim, običnim ljudima je dosta lopovske korumpirane vlasti, dosta prodavanja magle, dosta magarčenja, namještenih konkursa, dobro uhljebljenih stranačkih potrčkala, dosta bahatosti… Ovaj narodni bunt se iz Tuzle samo prenio i u druge gradove, jer ni u njima stanje nije mnogo bolje.

Istina je i to, opet o Tuzli govorim, da demonstranti u nekim trenucima nisu znali šta tačno hoće, da su se pojavljivale razne grupacije, da je i tokom protesta bilo manipulacija masom, da neki koji su možda željeli da se nametnu kao vođe jednostavno nisu imali kapaciteta za to, da je bilo pokušaja političkih zloupotreba… I dalje nema artikuliranog zahtjeva pobunjenog naroda prema političkim elitma, i dalje se luta, razne grupacije koriste situaciju, pišu svoje zahtjeve koji se kreću od potpuno realnih kao što su smanjenje plata političarima, formiranje ekspertne vlade, do baktanja trenutno potpuno iracionalnim i neprovodivim stvarima.

Sve je to, dakle, tačno, ali to ništa ne mijenja na suštini. A suština je da je narodu dogorjelo do nokata.

Ako to političke elite sada ne shvate, a pokazuju da nisu, ako, dakle, nastave da svaljuju krivicu jedni na druge, da misle da su oni izuzeti od narodnog gnjeva, da sebi umišljaju kako baš njima narod vjeruje, da na ovom buntu grade predizbornu kampanju, ako suštinski ne promjene pristup poslu kojima se bave, ako ne počnu slušati narod, onda će narednog puta kada masa izađe na ulice posljedice biti mnogo, mnogo teže.

Ko god da bude na vlasti.

Možda vam se svidi

Comments are closed.