Ponovno „otkriće“ partizanskih filmova

Europske zemlje trenutno zatvaraju granice, dijele svoje europske susjede i građane na dobre i loše, doseljenike na poželjne i nepoželjne, a pri tome tek gledaju kako se utapaju u Sredozemnom moru”, konstatira Miranda Jakiša, profesorica slavistike na Sveučilištu u Beču.

Ona već preko deset godina proučava partizanski film i partizansku književnost, a sad je zajedno sa austrijskim Filmskim muzejom organizirala niz javnih predavanja pod naslovom „Istočnoeuropski partizanski film: retrospektiva otpora”. Tribine su prateći program ovogodišnje retrospektive bečkog filmskog festivala Vienalle pod nazivom „O partigano – paneuropski partizanski film”.

Samopožrtvovnost i solidarnost – nepoznati fenomeni

„Seminari na sveučilištu na temu partizanskog filma bili su jako dobro posjećeni. Partizani danas oduševljavaju studente čiji roditelji nemaju osobno sjećanje na Drugi svjetski rat. Studente fascinira činjenica da su ljudi, bez obzira na lične gubitke za otpor bili spremni dati i život. Mlade ljude zanima također potencijal solidarnosti što je bio središnji element svih oblika otpora u Europi pod fašističkom čizmom”, objašnjava Jakiša. „Tema je također kako umjetnost može služiti ideologiji. Partizanski filmovi nose taj produktivni prijepor u sebi.”

Plakat retrospektive partizanskih filmova u Beču

Ponovnim otkrivanjem ovog žanra i kroz javne rasprave organizatori Miranda Jakiša i Jurij Meden žele rekonstruirati jedan dio, kako filmske, tako i opće povijesti. Austrijski Filmski muzej je za ovu retrospektivu naći filmove koji su i mnogim stručnjacima bili nepoznati. Među njima su i filmovi koji su nastali u državama koje više ne postoje, kao što su Sovjetski Savez, Jugoslavija i Čehoslovačka. Ali tu su i filmovi iz Italije, Albanije, Francuske, Danske i Norveške.

Zli su zli, dobri su dobri

Jedna od studentica koja redovito prati ta predavanja je Olja Alvir. Mlada spisateljica u Beču živi od djetinjstva, a njeni roditelji su izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Ona se još uvijek predstavlja kao Jugoslavenka jer i sad u Beču vjeruje u ideologiju zajedništva svih njenih naroda i narodnosti i za koju se tvrdilo kako je nastala u antifašističkoj borbi: „Partizanski filmovi fokusiraju se na ono zajedničko. Motivi zajedničkih pokreta – marševi, zbjegovi – imaju pozitivne konotacije, što je potpuna suprotnost današnjem javnom diskursu. Osim toga u partizanskim filmovima nema relativizacije zla: negativci ni na koji način nisu ni cool ni privlačni”, smatra Olja Alvir.

Što se tiče umjetničkog izraza prikaza antifašističkog otpora, on je raznovrstan kao što je bio i sam otpor u pojedinim zemljama: ekranizacija talijanskog pokreta otpora se razlikuje od uloge partizana u Sovjetskom Savezu ili pak otpora koji se pružao u Francuskoj. Funkcija partizanskog filma je također raznovrsna, smatra Jakiša. Neposredno nakon završetka rata, takvi filmovi su služili kako bi se savladale traume stečene u ratu, kasnije su ti filmovi prije svega služili stvaranju nacionalnih mitova. U još kasnijim godinama bilo je i partizanskih filmova kroz kojih se čak kritiziralo tadašnje društvo.

 

 

(Kakanj-X / Film i TV – (KX) )

<b>NAPOMENA:</b>Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

avatar