"Poljanari" pjevaju na mjestu gdje porodice žrtava plaču

Bivši načelnik ispred SDP-a, Mensur Jašarspahić Suri vratio stranačku knjižicu. Uživali smo i jedva čekali Giletov koncert, a šta poslije toga?? Apsurd je naša glupost, pardon snaga, kada golim rukama čupamo saobraćajni znak STOP.

 

U Kaknju nikad dosadno.Aktuleni su tzv.popisivači i instruktori,svi žele 500 KM. Uslov je imati lijep rukopis.Na kraju ispade da svi imaju prioritet pri konkurisanju na ovo „radno mjesto” i kao da će nas tih 500 KM trajno obezbijediti.Prošao Giletov spektakularni koncert,ostali mi sa svojim brigama i još uvijek trčimo za objavljenim konkursima nakon primanja radnika,još uvijek se nadamo i da olakšamo muke slušamo Gileta jer danas je popularno biti iz Kaknja.Valjda nas sa strane ljudi gledaju kao uspješne i perspektivne kroz čovjeka,momka koji ima talenat,ali nismo svi „zvezde” niti to možemo biti iako danas u Kaknju izgleda svi znaju pjevati.

 

I ONI ŠTO SU BILI CRVENI, VIŠE NISU
Za nas koji znamo pjevati ali nas je malo ružno slušati ostaje samo da čekamo i čekamo onih naših „5 minuta” koje će doći nekad,možda ,a možda i neće.Sve zavisi od nezaobilazne politike i naših krvnih srodnika koji su sebi probrali neko „moćno” političko mjesto.
Mada ne smijemo biti nepravdeni prema tim poštenim političarima koji čine sve da unaprijede ovaj mali gradić pun talenata.
Nije ni njima lahko,primjer toga je i naš čuveni Suri koji je izgleda poslužio svrsi i vratio partijsku knjižicu jer više ne odgovara „crvenima”.
A oni tako lahko odustali od svog čovjeka,okrenuli mu leđa i kako poslije vjerovati kada kažu da se uzdamo u njih,kako ćemo vjerovati u ono „obećavamo nakon izbora” ??
Ah,ta politika….nije više bitno jeste li žensko ili muško i nije bitno koliko imate godina,odakle ste i kako se zovete,sve se svodi na stranačko prepucavanje kako u tim „političkim” institucijama tako i u kafanama,džamijama,crkvama…

 

NAŠA JE GLUPOST APSURD I NEODLUČNOST, VEĆINSKA ŽELJA DA SMO U MENTALITETU SELA
Uveli nam bolji, kvalitetniji saobraćaj, jednosmjerni nazvaše ga. E pa taj jednosmjerni svako malo nas košta. Nesnosne gužve k'o da živimo u nekom „velegradu” svaki radni dan od 15 do 16 sati, a subotu ne smijemo ni spominjanti, auto na autu, čovjek na čovjeku, totalni kolaps.
Prije nekoliko dana i sama sam bila svjedokom udesa koji je posljedica totalne nekulture vozača i neslaženja istog u „jednosmjernom saobraćaju”.
Nakon što se auto zaletjelo od poznatog nam „Egipta” preko mosta i nije stalo na “stopu”,oduzelo prvenstvo prolaza autu koje je dolazilo ulicom Branilaca koje je išlo prema izlazu iz grada ,čekalo se na policiju da napravi uviđaj.Kako se ista nije u dogledno vrijeme pojavljivala, vozač kamiona šlepera nije imao strpljenja pa se svojim vozilom uputio u jednu nesvakidašnju avantruru pokušavajući proći tamo gdje ni obično putničko auto ne bi imalo šanse.Naši vrli, susretljivi građani procijenili su da znak „STOP” smeta šleperu pa su ga na stari dobri način poznat nama Bosancima „silom” čupali iz betona,bezuspješno ali su itekako pokazali svoju balkansku inteligenciju, pardon, snagu.
Helem,da ne duljim, valjda ćemo vremenom„nadoći” na neka kvalitetnija rješenja, i glede saobraćaja i glede rješavanja saobraćajnih situacija. Ali eto opet se ne smijemo žaliti,samo nek’ se nešto dešava, nije monotonija za nas talente iz Kaknja.

 

“POLJANARI” – HRVATSKA DIJASPORA IZ SELA POLJANI KOD KAKNJA (BOSNA I HERCEGOVINA)
Nazvaše se „poljanarima”.Inače se radi o Hrvatima iz dijaspore a porijeklom iz mjesta Poljani kod Kaknja. Prije nekoliko godina počeli su tradicionalno obilježavati okupljanje poljanara nedaleko od samog sela, pored rijeke Bukovice da bi se kako kažu družili,pjevali,zaradili koji „dinar”.Lijepo nema šta. Međutim u Poljanima žive i Muslimani i to oni ljudi s takvom bolnom prošlošću da ako ste čovjek morate ako ništa drugo poštovati bol koja nikada neće proći za njihovim očevima, braćom, muževima… Suživot u ovom mjestu nažalost i nakon 20 godina nije moguć, nije jer „poljanari” žele pjevati na mjestu gdje porodice žrtava plaču.I da stvar bude gora našli su za shodno žaliti se nadležnim institucijama za nemogućnost održavanja tzv.skupa poljanara u selu.A kome da se žale djeca koja više nemaju oca jer su im pripadnici tog istog naroda koji bi pjevali oduzeli oca?Kojoj instituciji?
Porodice žrtava u Poljanima pored toga što još nikad nisu dočekale procesuiranje odgovornih za zločin počinjen prije 20 godina nisu čule ni riječi izvinjenja.Još niko od komšija „poljanara” nije izrazio osjećaje žaljenja za takvim svirepim zločinom, valjda od silne organizacije skupa poljanara nisu stigli razmisliti o nekim bitnim stvarima što taj isti skup nikada neće biti moguć u Poljanima.
Mada nije sve tako crno.Dobro kažu uvijek pobijedi i kraj uvijek mora biti sretan jer ako nije sretan,nije ni kraj.I ove godine dobro je pobijedilo i porodice žrtava uspjele su očuvati uspomenu na svoje najmilije i nedozvoliti zlu da se raduje njihovoj tragičnoj sudbini.Dobro će se boriti i sljedeće i svake naredne godine.

 

Ilma Topalović/Kakanjske novine/kakanj-x

Možda vam se svidi

Comments are closed.