25 C
Kakanj
Utorak, 11 Maja, 2021

Obilježen 28. april – Dan kakanjskih šehida i poginulih boraca vozućkog ratišta

Kakanj je jedan od rijetkih gradova gdje ne postoji bojazan da ljudi neće doći na obilježavanje nekog značajnog datuma iz Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. Upravo suprotno, čak i da se ne organizuje obilježavanja nekog značajnog datuma ljudi iz Kaknja će doći i ne treba ih posebno napominjati. Kakanjske kolone ponosa su danas jedne od rijetkih na bosanskim putevima, nekadašnjim ratištima, spomen-obilježjima i memorijalnim prostorima. Žalosti nas činjenica kada iz nekih drugih gradova dolaze vijesti o slabo posjećenim skupovima kojima se obilježavaju značajni datumi iz perioda Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

Tradicija masovnog odlaska građana Kaknja na spomen-obilježja nastavlja se i ove godine. Građani Kaknja danas su do Spomen-obilježja kakanjskim šehidima i poginulim borcima vozućkog ratišta u Popovoj Luci (Kamenica, Zavidovići) putovali u 7 autobusa koji su vozili preko Zenice i Zavidovića, dok su još tri autobusa iz Kaknja do Ponijera odvezla učesnike memorijalnog pohoda, te memorijalne biciklističke i motociklističke vožnje pod nazivom “Stazama kakanjskih heroja”.

Građani koji su putovali preko Zavidovića svratili su u gradsku jezgru ove kakanjske bratske općine kako bi na spomen-obilježje na kojem su ispisana i imena kakanjskih šehida i poginulih boraca koji su poginuli na području općine Zavidovići položili cvijeće i odali počast. Pred spomen-obilježjem građane Kaknja je dočeo načelnik Općine Zavidovići Suad Omerašević. Položeno je cvijeće, a potom se kolona uputila u Kamenicu.

Rano jutros sa Ponijera u pravcu Kamenice uputile su se tri grupe kakanjskih patriota, jedna pješke, druga biciklima, treća motociklima, kako bi memorijalnim pohodom, te memorijalnom vožnjom, čiji je naziv „Stazama kakanjskih heroja“, iskazali svoje poštovanje i zahvalnost šehidima i poginulim borcima vozućkog ratišta.

U memorijalnom pohodu kojem se priključilo više od 120 učesnika, učestvovali su i općinski načelnik Nermin Mandra, ratni komandant Trećeg manevarskog bataljona Kakanj Elvedin Šehagić, jedan od osnivača i prvi komandant kakanjskog bataljona Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade Kasim Alajbegović i brojni drugi patrioti iz Kaknja. Najmlađe učesnice Memorijalnog pohoda “Stazama kakanjskih heroja” su bile djevojčice Esma i  Lajla koje su u ime svih učesnika  položile cvijeće na Spomen-obilježje kakanjskim šehidima i poginulim borcima vozućkog ratišta.

Biciklistima koji su učestvovali u Memorijalnoj vožnji “Stazama kakanjskih heroja” u Kamenici su se pridružili i biciklisti iz Zavidovića.

Po dolasku nekoliko stotina građana u memorijalni prostor u Popovoj Luci, upriličen je prigodan program u okviru kojeg su se prisutnima obratili predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj Tahir Mandžuka, načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra, te ministar za boračka pitanja u Vladi ZDK Fahrudin Čolaković, nakon čega je Elvedin Šehagić, ratni komandant Trećeg manevarskog bataljona Kakanj, održao čas historije o dešavanjima na vozućkom ratištu i operaciji oslobađanja Vozuće.

Pročitana su i imena kakanjskih šehida i poginulih boraca vozućkog ratišta, te je položeno cvijeće.

Cvijeće su položili općinski načelnik Nermin Mandra i predstavnici Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj. U ime Vlade ZDK cvijeće su položili ministar za pravosuđe i upravu Mirnes Bašić i ministar za boračka pitanja Fahrudin Čolaković. Cvijeće je položila i delegacija Općine Zavidovići, te predstavnici Organizacije ratnih vojnih invalida “Kakanj 92″, Saveza udruženja boračkih organizacija općine Kakanj (SUBOK), Udruženja antifašista i boraca NOAR-a 1941-1945. i Udruženja “7. muslimanska viteška oslobodilačka brigada”.

Cvijeće su položili i predstavnici Sportskog saveza općine Kakanj, Planinarskog društva “Bobovac” Kakanj, Udruženja invalida koji žive u dijaspori i predstavnici Kantonalne uprave za šumarstvo-odjeljenje Kakanj.

Na Spomen-obilježje kakanjskim šehidima i poginulim borcima vozućkog ratišta cvijeće su položili i predstavnici Uprave Rudnika mrkog uglja Kakanj, Sindikalne organizacije RMU Kakanj, Jedinstvene organizacije boraca RMU Kakanj, Javne ustanove Dom zdravlja Kakanj, te predstavnici Općinskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Kakanj i Općinskog savjeta Stranke za BiH Kakanj.

U svom obraćanju prisutnima općinski načelnik Nermin Mandra je rekao:

“Poštovane porodice šehida i poginulih boraca, ratni vojni invalidi, uvaženi borci i komandanti, dobitnici najvećih ratnih priznanja, poštovani predstavnici institucija, poštovani sugrađani,

obično se govori kako mlađi naraštaji ništa ili vrlo malo znaju o periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata i to je zaista jedna činjenica nad kojom se treba zabrinuti. Armije R BiH nema u školskim udžbenicima, ali postoje drugi načini prenošenja istine o odbrani od agresije poput obilježavanja značajnih datuma i obilazaka spomen-obilježja. Međutim, nepoznavanje događaja iz perioda 1992-1995. kod mladih nije jedini problem kojim se moramo pozabaviti.

Postoje brojne dileme i nerazumna promišljanja i kod ljudi koji su doživjeli te teške ratne godine. Radi se o našoj teško objašnjivoj i apsurdnoj potrebi da minimiziramo i i činimo manje vrijednim vlastite pobjede.

Krajnje je vrijeme da naučimo na adekvatan način tretirati naše pobjede. Nekoliko primjera ilustrativno pokazuje kako često, možda i neprimjetno, umanjujemo vlastite pobjede i pretvaramo u poraze.

Nikada ne treba govoriti da je naša Armija više od tri godine bezuspješno pokušavala zauzeti Vozuću. Treba kazati da je naša Armija više od tri godine konstantno oslobodilačkim akcijama slabila neprijatelja na vozućkom ratištu kako bi ga konačno razbila 10. septembra 1995. godine.

Ne treba kazati da Vozuća nikada ne bi bila zauzeta bez pomoći ovih ili onih ili bez učešća ove ili one brigade. Armija je ostvarila veličanstvenu pobjedu na vozućkom ratištu i tu treba staviti tačku.

Unutar patriotskih snaga, nažalost, danas ima i jako puno generala poslije bitke pa se često po vlastitom nahođenju ocjenjuje ko je bio dobar, a ko loš borac i komandant. To se nikada ne smije činiti. Treba kazati da su svi naši komandanti i svi naši borci bili najbolji, a to su zaista i bili ako se promatraju okolnosti u kojima su pokrenuli otpor, konsolidovali redove i krenuli u oslobodilačke akcije.

Nažalost, ima i onih koji analiziraju u kakvim okolnostima je koji borac poginuo. To mora prestati, svi su poginuli u teškim ratnim okolnostima i svi su nosili isto teško breme. Na jednoj strani bilo je teško ratište, a na drugoj porodica u općoj neimaštini, gladi i ratnoj oskudici. Trebalo je biti i borac i hranitelj porodice, sve u isto teško vrijeme.

Često se u današnjici mogu čuti i nepotrebne i besmislene rasprave da li je ovaj ili onaj borac zaslužio ratno priznanje, orden ili pohvalu. I to treba prestati. Svi koji su dobili bilo kakvo ratno priznanje su i zaslužili da budu vrednovani, a tačno je da je bilo i puno onih koji su trebali dobiti priznanje, ali ga nisu dobili. Međutim, to je specifičnost svakog rata jer je vrlo teško u ratnim okolnostima osvrtati se na zasluge pojedinaca u momentima kada se njeguje kult zajedništva, a hrabri pojedinci su obično skromni ljudi koji ne žele da se veličaju njihove ratne zasluge. Svaki rat ima svoje neznane junake, pa tako i onaj u kojem smo se branili od agresije od 1992-1995. godine. Zato se u brojnim zemljama i podižu spomenici neznanim junacima.

Naš problem je i što skromno i stidljivo mlađim naraštajima prenosimo usmenu predaju o legendarnim borcima i legendarnim akcijama. I ovu praksu trebamo mijenjati. Zato pričajmo našoj djeci i unucima o legendarnim komandantima i borcima, legendarnim oslobodilačkim akcijama, junačkim podvizima, neustrašivim jurišima i herojstvu Armije RBiH. Usmena predaja je vrlo učinkovita metoda prenošenja istine i spašavanja od zaborava.

Danas sa ovog mjesta poručujemo: Vozuća je naša pobjeda, a ne poraz. Tri godine je naša Armija slabila neprijatelja na ovom području da bi ga konačno razbila 10. septembra 1995. godine. Vozuća bi bila i ranije oslobođena, ali je trebalo određeno vrijeme da se odbije strahovit agresivni atak, da se konsolidiraju redovi, da se Armija naoruža i krene u oslobađanje domovine.

Naši komandanti i borci su najbolji i mogu se s pravom pominjati u svakom udžbeniku iz vojne historije kao primjer hrabrosti i snalažljivosti u teškim okolnostima.

Naši šehidi i poginuli borci su časno branili svoju domovinu i svi su nosili isto teško breme, jer jedno je otići u rat, a kod kuće ostaviti materijalno obezbijeđenu porodicu, a posve drugo je otići u rat, a porodicu ostaviti u ratnoj oskudici.

Ne dozvolimo nikada više da sami obezvređujemo naše ratne pobjede. Oni koji ne vole BiH jedva čekaju da vide i čuju kako se posipamo pepelom i kako se samoponižavamo. Takvo zadovoljstvo im nećemo priuštiti”.

Organizacioni odbor je realizaciju programskih sadržaja kojima je obilježen 28. april-Dan kakanjskih šehida i poginulih boraca vozućkog ratišta ocijenio veoma uspješnom obzirom da je obilježavanju prisustvovao veliki broj građana, svih uzrasta i generacija.

Prisustvom velikog broja mladih postignut je puni smisao obilježavanja ovog značajnog datuma jer je osnovni cilj organizatora bio da što veći broj ljudi, posebno omladine, školaraca i djece, dođe u Popovu Luku, da čuje istinu o Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995, da vidi mjesta na kojima se branila i oslobađala BiH, da spozna veličinu žrtve naših šehida i poginulih boraca za slobodu, da čuje kako je izvedena veličanstvena akcija oslobađanja Vozuće i kakva je bila uloga kakanjskih boraca u oslobađanju vozućkog kraja…

Na Spomen-obilježju kakanjskim šehidima i poginulim borcima vozućkog ratišta upriličen je i vjerski program u kojem su učestvovali imami Medžlisa Islamske zajednice Kakanj, te Hor En-Nur iz Kaknja. Posebnu čast za okupljene građane predstavlja činjenica da je obilježavanju prisustvovao i  prof.dr. Enes ef. Ljevaković, sarajevski muftija.

Općina Kakanj bila je glavni finansijer obilježavanja Dana kakanjskih šehida i poginulih boraca vozućkog ratišta.

Obezbijeđeni su autobusi za prevoz do Popove Luke, hrana za porodice šehida i poginulih boraca, vatrogasci su obezbijedili vodu…

Organizaciju obilježavanja su pomogli: RMU Kakanj koji je finansirao prevoz u dva autobusa, Tvornica cementa Kakanj koja je donirala prevoz jednim autobusom, Termoelektrana Kakanj koja je donirala prevoz u dva autobusa, JP “Vodokom” Kakanj koje je doniralo prevoz jednim autobusom, te prevoz kaminom za bicikla do Ponijera, JP “Grijanje” Kakanj koje je doniralo prevoz hrane kombijem, te korištenje agregata za proizvodnju električne energije, Dom zdravlja Kakanj je obezbijedio sanitetsko vozilo koje je bilo u pratnji autobusa.

Veliko zalaganje kako bi kolona bezbijedno stigla u Zavidoviće, a potom u Popovu Luku, pokazali su policijski službenici MUP-a ZDK.

Pomenutim subjektima, kao i Medžlisu Islamske zajednice Kakanj koji je, također, organizacijski pomogao, zahvaljujemo za svesrdnu pomoć i zalaganje kako bi obilježavanje uspješno proteklo.

Posebno zahvaljujemo i učesnicima biciklističke i motociklističke memorijalne vožnje.

P1080276 P1080278 P1080279 P1080280 P1080281 P1080282 P1080283 P1080284 P1080285

Zabilježeno u memorijalnom prostoru u Popovoj Luci

kolona

Polazak učesnika Memorijalnog pohoda “Stazama kakanjskih heroja” sa Ponijera

bc

Učesnici Memorijalne biciklističke vožnje “Stazama kakanjskih heroja” po dolasku u Popovu Luku

 
- MARKETING -

NAJNOVIJE

- MARKETING -

POVEZANO