Mundijal: Grupa G

Svjetsko prvenstvo se sve više bliži, a danas ćemo vam predstaviti grupu G. Tu prednjače dva tima (Njemačka i Portugal), te mnogi očekuju da upravo oni prođu dalje. Ipak, sigurno je da unaprijed ne smijemo otpisati uvijek neugodnu Ganu, te SAD.

Njemačka

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je uživala u uspjesima kakve nije zabilježila niti jedna druga evropska selekcija. S druge strane, prijeratni uspjesi ove zemlje su zanemarljivi, poput npr. trećeg mjesta na SP-u 1934. što im je bio vrhunac.

Rat je podijelio Njemačku pa 1948. Istočna Njemačka, pod sovjetskim utjecajem, osnova vlastiti savez, ligu i reprezentaciju.

Istočni Nijemci, kod kojih je država više voljela podupirati individualne sportove, nisu imali uspjeha kao njihovi zemljaci s drug strane Berlinskog zida. Zapravo, u pola stoljeća postojanja Istočna je Njemačka postigla samo dva veća uspjeha: olimpijsko zlato u Montrealu 1976. i 1:0 pobjedu protiv Zapadne Njemačke. To je jedina utakmica koje su dvije Njemačke odigrale, i to na Mundijalu 1974. godine.

Dok je Istočna Njemačka sve više tonula, Zapadna je procvala. Izbačena je iz FIFA-e 1946. godine, ponovo je primljena četiri godine kasnije kao Zapadna Njemačka i već 1954. osvojila zlato na SP-u.

Ta je pobjeda pod vodstvom selektora Seppa Herbergera bila još veća jer su im protivnici u završnici bili “čarobni Mađari”. Poraz Mađara 3:2 bio im je tek drugi u pet godina. Od tog je trenutka ugled Zapadne Njemačke rastao. Na SP-u 1958. bili su u polufinalu, 1962. u četvrtfinalu, a 1966. u finalu su izgubili od Engleza.

Bayern iz Minhena i Zapadna Njemačka vladali su 1970-im. Bayern je od 1974. do 1976. uzastopno osvojio tri naslova evropskih kupova i dao većinu reprezentativaca koji osvajaju Evropsko prvenstvo 1972., Svjetski kup 1974., te nakon što su 1976. bili drugi, 1980. ponovo postaju evropski prvaci.

Franz Beckenbauer je promijenio ulogu stopera u igrača koji može igrati u napadu kao i u defanzivi, a Gerd Muller je nabliže onome što označava “stroj za pogotke”. U 62 reprezentativne utakmice postigao je nevjerovatnih 68 pogodaka.

Selekcije iz 1970-ih su 1980-ih i 1990-ih zamijenile nove fudbalske zvijezde: Lotthar Matthaus, Karl-Heinz Rummenigge, Rudi Voller, Jurgen Klinsmann, Thomas Hassler i Matthias Sammer. Želeći ponoviti uspjeh na Svjetskom prvenstvu, čemu je pridonijelo i ujedinjenje zemlje 1990., iskoristili su nove igračke resurse i 1996. osigurali naslov evropskih prvaka, savladavši u finalu iznenađenje turnira – Češku s 2:1.

Već pomalo ostarjela selekcija je u četvrtfinalu Mundijala 1998. izgubila od Hrvatske s 0:3, a zatim je ponižena neprolaženjem prvog kruga na EURO-u 2000. godine. Izvan terena, nacionalni ponos ublažen je dobivanjem uloge domaćina Svjetskog prvenstva 2006. godine. Na terenu se nova selekcija Rudija Vollera uspješno odbranila od brojnih loših domaćih predviđanja dolaskom do finala SP-a 2002. godine u Koreji i Japanu, gdje ih je Brazil predvođen Ronaldom i Rivaldom savladao s 2:0.

Na dvije posljednje svjetske smotre došli su do polufinala, a sada žele makar korak dalje. Uz to su i trostruki prvak Evrope, a na posljednjem EP-u zaustavljeni su također u polufinalu.

elf

Selektor Njemačke Joachim Löw objavio je spisak od 30 igrača koji će konkurisati za nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu ovog ljeta.

Na spisku nema napadača Fiorentine Maria Gomeza koji je povrijeđen, a Low je umjesto njega pozvao Hoffenheimovog mladog igrača Kevina Vollanda koji će u vrhu igrati zajedno s Miroslavom Kloseom.

njemačkaA 2014

Golman Borussije Monchengladbach Marc-Andre ter Stegen, koji će pojačati Barcelonu ovog ljeta, također će izostati, a njegovo mjesto na golu zauzet će Ron-Robert Zieler.

Realov veznjak Sami Khedira se nalazi na spisku iako je propustio dobar dio sezone zbog povrede koljena.

Osim Vollanda, na preliminarnom spisku nalaze se i mladi igrači Erik Durm, Shkodran Mustafi, Matthias Ginter, Leon Goretzka i Max Meyer. Konačni spisak od 23 igrača bit će objavljen do 2. juna.

njemačka 2014

Spisak njemačke reprezentacije:

Golmani: Manuel Neuer (Bayern), Roman Weidenfeller (Borussia Dortmund), Ron-Robert Zieler (Hannover)

Odbrana: Jerome Boateng (Bayern), Erik Durm (Borussia Dortmund), Kevin Grosskreutz (Borussia Dortmund), Benedikt Howedes (Schalke), Mats Hummels (Borussia Dortmund), Marcell Jansen (Hamburg), Philipp Lahm (Bayern), Per Mertesacker (Arsenal), Shkodran Mustafi (Sampdoria), Marcel Schmelzer (Borussia Dortmund)

Vezni red : Lars Bender (Bayer Leverkusen), Julian Draxler (Schalke), Matthias Ginter (Freiburg), Leon Goretzka (Schalke), Mario Gotze (Bayern), Andre Hahn (Augsburg), Sami Khedira (Real Madrid), Toni Kroos (Bayern), Max Meyer (Schalke), Mesut Ozil (Arsenal), Bastian Schweinsteiger (Bayern)

Napad: Miroslav Klose (Lazio), Kevin Volland (Hoffenheim), Lukas Podolski (Arsenal), Marco Reus (Borussia Dortmund), Andre Schurrle (Chelsea), Thomas Muller (Bayern).

Portugal

Portugalski fudbalski savez osnovan je 1914. godine udruživanjem saveza iz Lisabona i Oporta, gradova koji su vladali fudbalom u toj zemlji. Lisabonski dvojac Benfica i Sporting, te FC Porto iz Oporta, među najpoznatijim su klubovima svijeta.

Portugalsko prvenstvo pokrenuto je 1935. godine, osvajala su ga samo ta tri kluba, osim 1948. (Belenenses) i 2001. Boavista. Razdoblje najvećih uspjeha portugalskog fudbala bilo je 1960-ih kad je Benfica dvaput osvojila Kup prvaka (1961. i 1962.) i još tri puta igrala u finalu. Njeni igrači činili su i okosnicu reprezentacije, tada na svom vrhuncu.

Najpoznatiji među njima bio je Eusebio, rođen u Mozambiku, zasigurno najbolji igrač na Mundijalu 1966. gdje je Portugal bio treći. Saigrači Mario Coluna (također rodom iz Mozambika) i Jose Aguas (iz Angole) bili su “naturalizirani” Portugalci u selekciji za koju je također igrao Benficin kvartet: golman Costa Pereira, defanzivac Germano, te krilni igrači Cavem i Jose Augusto.

Portugalski klubovi ponovo stupaju na pozornicu 1980-ih kada Benfica 1983. igra u finalu tadašnjeg Kupa UEFA, a Porto 1987. osvaja Kup prvaka.
Mlada portugalska selekcija 1989. i 1991. osvaja SP za mlade, a igrač iz tog tima, Luis Figo, okrunjen je naslovom svjetskog i evropskog fudbalera godine. Međutim, selekcija na EURO-u 2000. nije uspjela doći dalje od polufinala, a na Mundijalu 2002. ispali su već u prvom krugu. Kao domaćini Evropskog prvenstva 2004. godine stigli su do finala, ali Grčka se pokazala nepremostivom preprekom.

Tako im za sada najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima ostaje onaj iz 1966. u Engleskoj, kada su bili treći, dok su na evropskim smotrama dva puta bili u polufinalu.

Portugalci sada, predvođeni Cristianom Ronaldom, zvanično najboljim fudbalerom prošle godine, žele otići daleko u Brazilu, a prvo će trebati proći ovu nezgodnu grupu.

ronaldo portugal

Igrač s najviše nastupa za ovu selekciju je Luis Figo (127 mečeva – 32 gola), dok je sa 49 pogodaka najbolji strijelac u historiji Cristiano Ronaldo. Upravo on smotru u Brazilu vidi kao idealnu da dodatno popravi svoj golgeterski učinak.

Selektor fudbalske reprezentacije Portugala Paulo Bento objavio je konačni spisak za Mundijal u Brazilu. Ono što je najviše iznenadilo jeste izostavljanje Ricarda Quaresme, koji neće braniti boje svoje zemlje u Južnoj Americi.

portugal 2014

Spisak reprezentacije Portugala:

Golmani: Rui Patricio (Sporting), Beto (Sevilla) i Eduardo (Sporting Braga).

Odbrana: Pepe (Real Madrid), Bruno Alves (Fenerbahçe), Neto (Zenit), Ricardo Costa (Valencia), Joao Pereira (Valencia), Fabio Coentrao (Real Madrid) i André Almeida (Benfica).

Vezni red: Joao Moutinho (Monaco), Raul Meireles (Fenerbahçe), Miguel Veloso (Dinamo Kiev), William Carvalho (Sporting) i Ruben Amorim (Benfica).

Napadači: Cristiano Ronaldo (Real Madrid), Helder Postiga (Lazio), Hugo Almeida (Besiktas), Nani (Manchester United), Silvestre Varela (Porto), Eder (Sporting Braga), Rafa (Sporting Braga) i Vieirinha (Wolfsburg).

Gana

Gana je nezavisnost stekla 1957. godine i ubrzo su “Crne zvijezde” postale jaka selekcija afričkog kontinenta. U prvom pokušaju 1963. godine osvojili su Afrički kup nacija, dvije godine kasniej su odbranili naslov, a u iduća dva takmičenja poraženi su u finalu.

Gana je bila prva afrička selekcija koja je naslov osvojila četiri puta. Na klupskom nivou, Asante Kotoko dva je puta osvojio Afrički kup prvaka. Iz Gane je također proizišlo nekoliko vrhunskih igrača. Mohamed Ahmed Polo i Adolf Armah bili su zvijezde 1980-ih; Ibrahim Sunday, afrički fudbaler godine 1971., igrap je za njemački Werder iz Bremena; Abedi Pele s Marseilleom je 1980-ih osvojio brojne trofeje; a Nil Lamptey (tada je igrao za PSV) odveo je Ganu do pobjede na Svjetskom prvenstvu za mlade 1991. godine.

Ipak, uprkos tim brojnim dobrim ostvarenjima, Gana se nije uspjela kvalificirati na SP do 2006., a Mundijal u Brazilu bit će joj treći ukupno, te treći u nizu.

Egypt vs Ghana

Na prošloj smotri najboljih svjetskih selekcija stigli su do četvrtfinala. Sada očekuju da ponove taj uspjeh, ali sasvim sigurno da će uspjeh predstavljati i ako prođu nezgodnu grupu.

Selektor fudbalske reprezentacije Gane Kwesi Appiah objavio je spisak od 26 igrača za Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Kao što se i očekivalo na spisku su se našli iskusni reprezentativci Gane Michael Essien, Sulley Muntari, Asamoah Gyan i Samuel Inkoom.
Jedini igrač iz domaće lige Gane koji se našao na spisku je Stephen Adams, dok su prvi put pozive u reprezentaciju dobili Jeffrey Schlupp iz Leicester Cityja i David Accam iz Helsingborga, koji će u prijateljskoj utakmici protiv Holandije 31. maja pokušati izboriti mjesto među 23 putnika u Brazil.

fudbalska-reprezentacija-gane

Sastav Gane za Svjetsko prvenstvo:

Golmani: Adam Kwarasey (Stromsgodset), Fatau Dauda (Orlando Pirates), Stephen Adams (Aduana Stars).

Defanzivci: Samuel Inkoom (Platanias), Daniel Opare (Standard Liege), Harrison Afful (Esperance), Jeffrey Schullp (Leicester City), John Boye (Rennes), Jonathan Mensah (Evian), Jerry Akaminko (Eskisehirspor), Rashid Sumaila (Mamelodi Sundowns).

Vezni red: Michael Essien (AC Milan), Rabiu Mohammed (Kuban Krasnodar), Agyemang Badu (Udinese), Kwadwo Asamoah (Juventus), Sulley Muntari (AC Milan), Albert Adomah (Middlesborough), Wakaso Mubarak (Rubin Kazan), Christian Atsu (Vitesse), David Accam (Helsingborg), Andre Ayew (Marseille), Afriyie Acquah (Parma).

Napadači: Asamoah Gyan (Al-Ain), Kevin-Prince Boateng (Schalke), Abdul Majeed Waris (Valenciennes), Jordan Ayew (Sochaux).

SAD

Još daleke 1869. na kampusu Univerziteta Rutgers u New Jerseyu odigran je susret između dva vodeća univerziteta, Rutgers i Princeton. Igrala se prema pravilima Fudbalskog saveza Engleske. Domaćin je u prvom susretu slavio 6:4, ali je u revanšu u gostima ponižen 0:8. Ipak, univerziteti nisu bili oduševljeni takvim odvraćanjem od studiranja pa su uspjeli zabraniti odlučujuću utakmicu. Ipak, igra se pokazala popularnom. Uprkos tome, do 1877. fudbal je nestao s univerzitetskih terena. Amerikanci nisu željeli igrati sportove koje su donijeli Englezi, a samo trud doseljenika srpiječio je njegovo potpuno nestajanje s ovog tla.

Reprezentacija SAD-a najveći uspjeh postigla je na prvom Mundijalu u Urugvaju 1930., kada su stigli do polufinala, gdje su ih Gaučosi savladali sa čak 6:0.

Zanimanje za fudbalom Amerikanci su počeli pokazivati kada se njihova selekcija plasirana na SP u Brazilu 1950. godine. U selekciji amaterskih igrača igrali su igrači raznih zvanja: tesar, učitelj, poštar, strojar…i grobar. Tada je ta reprezentacija načinila jedno od najvećih sportskih iznenađenja savladavši Engleze 1:0.

Sve se ipak promijenilo 1967. godine osnivanjem Sjevernoameričke fudbalske lige (NASL).Tu su timovi nastupali pod pokroviteljstvom raznih firmi, što je klubovima omogućilo davanje velikih plata, a to je u Ameriku privuklo vrhunske inostrane igrače, poput Pelea, Beckenbauera, Cruyffa i Besta.
Selekcija se plasirana na svjetsku smotru 1990. u Italiji, ali neiskustvo igranja međunarodnih susreta bilo je uzrokom poraza u sva tri meča u grupi. Nasreću, na narednom SP-u nisu se kao domaćini trebali kvalificirati. Za selektora je imenovan veteran Bora Milutonović, koji je stvorio tim protiv kojeg je bilo nezgodno igrati i koji je bilo veoma teško savladati.

Milutinović je selekciju doveo do prvog većeg uspjeha, osvajanja Prvenstva CONCACAF-a. Na Mundijalu 1994. šokirali su Kolumbiju, a Brazil se itekako namučio da bi ih minimalno savladao u osmini finala.

Novi preporod uslijedio je dolaskom Brucea Arene na selektorsku poziciju, koji je Amerikance doveo do četvrtfinala Mundijala 2002. godine, što je bio njihov najveći uspjeh nakon polufinala u historijskoj smotri svjetskih fudbalera.

Američki selektor Jürgen Klinsmann objavio je širi popis igrača koji se mogu nadati odlasku na Svjetsko prvenstvo. Njih 30 borit će se za 23 mjesta u ekspediciji.

Nijemac na klupi SAD-a nije pozvao Eddieja Johnsona koji je igrao vrlo važnu ulogu u kvalifikacijama, međutim već neko vrijeme igra u lošoj formi i Klinsmann ga je prekrižio.

Na popisu se nalaze glavni evropski aduti, predvođeni Jozyjem Altidoreom kao i dugogodišnji nositelji igre Michael Bradley i Clint Dempsey koji nastupaju u američkom MLS-u.

jozy-altidore

Okupljanje američke reprezentacije zakazano je za ovu srijedu, a uoči odlaska u Brazil odigrat će prijateljske utakmice protiv Azerbajdžana, Turske i Nigerije, dok će u Brazilu iza zatvorenih vrata na dan otvaranja SP-a igrati protiv Belgije.

Selektor američke fudbalske reprezentacije Jurgen Klinsmann objavio je konačan spisak od 23 igrača na koja će računati na nadolazećem Svjetskom prvenstvu.

Proslavljeni Nijemac je itekako iznenadio sve i među putnike nije uvrstio Landona Donovana, najboljeg strijelca američke reprezentacije.

USA-Football-team-squad-for-2014-world-cup-e1399167785141

Konačni spisak izgleda ovako:

Golmani: Brad Guzan, Tim Howard, Nick Rimando.

Odbrana: DaMarcus Beasley, Matt Besler, John Brooks, Geoff Cameron, Tim Chandler, Omar Gonzalez, Fabian Johnson, DeAndre Yedlin.

Vezni red: Kyle Beckerman, Alejandro Bedoya, Michael Bradley, Brad Davis, Mikkel Diskerud, Julian Green, Jermaine Jones, Graham Zusi.

Napad: Jozy Altidore, Clint Dempsey, Aron Johannsson, Chris Wondolowski.

sport.ba

Možda vam se svidi

Comments are closed.