Mojoj bivšoj ženi: Volio bih da sam te znao bolje “čuvati”

Anthony D'Ambrosio je kolumnist i spisatelj koji je svojom serijom članaka “Varanje je puno više od seksa” privukao veliku pažnju javnosti, a sada je sa svijetom podijelio nešto još osobnije – ljubavno pismo koje je napisao svojoj bivšoj ženi na App.com:

Mojoj bivšoj,

Nikad nisam zamišljao da ćemo ti i ja, od svih ljudi na ovom svijetu, doživjeti ovakav poraz kao što jesmo.

Kroz godine smo stvorili prekrasne uspomene. Zajedno smo se popeli skroz do vrha, samo kako bi se poskliznuli i pali čim smo dospjeli tamo. I iako sam tome najviše ja pridonio, toliko sam se jako pokušao pridržati za tebe…

Moje je srce slomljeno u milijun komada. Na kraju sam shvatio da nas ne mogu spasiti. Nisam mogao poništiti ono što sam učinio, pa te puštam da pronađeš pravu sreću za sebe. Sve što sam želio je obitelj. Sanjao sam kako ću se zaljubiti u divnu ženu, oženiti, napraviti prekrasan dom i jednog dana dobiti mali zamotuljak naše sreće.

Vjerojatno niti ne trebam naglasiti da si mi upravo ti taj san napravila realnim, zapravo si mi pomogla da ga u velikoj mjeri ostvarim. Ništa nisam želio više od toga da budem najbolji muž, romantičan ljubavnik, nesebičan skrbnik za našu obitelj i jednog dana – najbolji tata.

Naš odnos nije bio savršen, ali sam te toliko volio…

Od svih stvari koje sam želio, ništa od toga nisam mogao zamisliti bez tebe.

Naš zajednički život bio je kao Disney World. Bezbrižno smo trčali kroz zabavni park koji nazivamo život. Držali smo se za ruke, smijali, plakali, voljeli, zadivljeni i zaprepašteni svime što smo prolazili. Bili smo djeca sa snovima i zajedno smo razmišljali o danu u kojem će se svi oni ostvariti. S vremenom, vrtuljak se prestao okretati. Glazba se utišala, svjetla ugasila i naše je magično putovanje prekinuto.

Ti si otišla.

Odjednom, sve što mi je prije bilo poznato o životu postalo je strano. Bio sam izgubljen bez tebe. Sve što mi je ostalo su moje uspomene i snovi o nama za koje sam znao da se nikad neće ostvariti.

Postoje neke stvari koje ti nikad nisam imao priliku reći…

Svaki put kad sam te nazvao, veselio sam se što ću čuti tvoj glas. Ti bi rekla “hej” nevinim glasom punim ljubavi. I to se nikad nije promijenilo. Uvijek me je podsjećao na početke naše veze i sve razloge zbog kojih sam se zaljubio u tebe. Tko bi pomislio da nešto takvo može biti toliko moćno? To te činilo jedinstvenom.

Sjećaš se koliko si puta vikala na mene “zašto te gledam”, a ja bih se smijao ili ljutio na tu drskost koju imaš u sebi. Znaš što? Gledao sam te jer sam mislio da si najljepša stvar na svijetu. Nije me bilo briga što imaš na sebi, imaš li šminku…

Gledao bih te i izgubio se u tvome osmijehu. Sve mane koje si sebi pripisivala sam volio – kad bi se gledala u ogledalo i uvlačila trbuh, kako si analizirala svaku našu sliku i tjerala me da brišem one na kojima nisi dobro ispala – 90 posto njih, kako bi nervozno koračala kad bi bila uznemirena. Primijetio sam sve. Ali sam to i volio.

Sjećaš li se Valentinova u Atlantic Cityju i onog odvratnog hotela koji smo dobili s krevetom na koji nisi htjela ni sjesti. Skakala si po sobi kao manijak prije nego si se napokon izmorila i zaspala. Sjeo sam kraj tebe i gledao te dok spavaš, razmišljajući o tome kako ću te oženiti jednog dana. Izgledala si tako smireno i podsjetila me na to da sam te dužan čuvati.

Zatim je tu ono toplo poslijepodne u lipnju. Najduže putovanje s posla u mom životu. Tvoj sam prsten čuvao već tri tjedna u plavoj kutijici iz Tiffanyja zamotanoj s crvenom mašnom. Želio sam te pitati da provedeš cijeli život sa mnom i više nisam mogao čekati. Svaki put kad sam ga pogledao, sjetio sam se trenutka u kojem sam te prvi puta ugledao.

Razmišljao sam o tome kako smo još uvijek djeca koja nemaju ništa osim jedno drugo. Razmišljao sam o našim snovima i kako sam spreman voljeti te do kraja života. Pomogla si mi da postanem muškarac, a prsten je bio samo znak potvrde toga koliko te cijenim.

Bio sam tako nervozan na plaži, dlanovi su mi se znojili, srce lupalo. Nakon što sam kleknuo u pijesak, sjećam se izraza tvog lica. Sunce je zalazilo, tvoja je kosa plesala na vjetru, čuo sam valove iza sebe. Nikad neću zaboraviti kako si mi rukom prekrila usta i rekla “da”.

To me vodi do dana našeg vjenčanja. Bio je to najsretniji trenutak mog života, kad sam ti stavio prsten na ruku – bio sam siguran da s nje nikad neće sići. Veselio sam se tom trenutku 27 godina mog života, no nisam ni sanjao da će biti tako savršen. Sve je bilo i ljepše nego što sam ikada mogao zamisliti, ništa se nije moglo usporediti s mojim uzbuđenjem što ću postati tvoj suprug.

Sve me zadivilo – crkva, ljudi, kamera, glazba, ti. Nas dvoje, tinejdžera koji su se sreli prije osam godina bez ideje o životu, ljubavi i gdje će nas sve odvesti. Izgradili smo svoj život, karijere, dom i došao je red na to da postanemo obitelj. Čekao sam te na oltaru prepun emocija i samo sam želio držati te za ruku do kraja života. Bila si moj najbolji prijatelj, htio sam ti dati sve najbolje.

Ponekad, ipak, treba prihvatiti ono neočekivano. Naši se svjetovi moraju raspasti kako bi ih opet sastavili onakve kakvi trebaju biti. Ništa mi na svijetu nije važnije od tvoje sreće i to što sam te imao u svome životu mi znači sve.

Naši su životi krenuli različitim putevima, no nikad nam ne mogu oduzeti uspomene koje smo dijelili.

Što se mene tiče, ja sam sretan. Našao sam svoj mir. Nikad nisam imao toliko posla, pronašao sam novu strast za pisanje i ponovno izgrađujem svoj život iz milijun komadića. Još sanjam o svojoj obitelji. Još sanjam o vlastitom djetetu. Naravno, još sanjam kako ću se zaljubiti i biti sretan, prenosi “24sata.hr“.

Još uvijek sam onaj isti Anthony kojeg poznaješ, a istovremeno sam posve različit.

Vidiš, puno ljudi na svijetu žive s mržnjom u sebi. Isti ti žive sa strahom i ljutnjom. Ja nisam jedan od njih. Razočaran sam što svoju bajku nismo napisali do “happy enda”, no nikad neću biti ljut. Nikad te neću mrziti niti ću ikad lagati o svojim osjećajima. Bog mi je dao jedinstvenu priliku da volim. To me je u brojnim stvarima naučilo o životu i dalo mi je uspomene koje ću zauvijek cijeniti. Kako bih mogao biti bijesan na to?

Tvojim roditeljima, sestri, baki i djedu, teti i ujaku – reci im da sam ih volio kao da su moji, i da mi je žao što nisam ispunio njihova očekivanja. Znam koliko te vole. Znam kakvog su muškarca željeli za tebe i Bog zna da sam napravio sve što sam mogao da budem takav.

I napokon, tebi. Žao mi je zbog svega čime sam te povrijedio. Više od svega sam želio provesti vječnost kraj tebe, želio sam ti dati sve na svijetu. Nažalost, nisam uspio. Da sam onda znao ono što znam sada, držao bih te čvršće tijekom našeg prvog plesa i odabrao bih pjesmu koja ne bi nikada završila.

Nisam savršen i ne treba mi da drugi misle kako jesam. Griješio sam, napravio sam stvari na koje nisam ponosan, odluke koje bih rado promijenio da mogu. No volio sam nekoga sa svakim komadićem svog tijela, sa svakim otkucajem svog srca, sa svakim centimetrom svoje duše. Nije bilo savršeno, no volio sam sa svime koliko sam mogao, na način da je tvoje sreća bila moja. Na tome sam zahvalan.

Jednom sam ti rekao kako bih volio da mogu svoj osjećaj ljubavi prema tebi pretočiti u riječi i podijeliti to s cijelim svijetom, a ovo je moj najbolji pokušaj toga.

Gubitak tebe je najbolnije iskustvo u mome životu, no učinilo me jačim nego ikad prije. Nekako je učinilo život stvarnijim. Dok sam na papiru izgubio ženu, u stvarnosti sam izgubio više od toga. Izgubio sam dio sebe koji nikad neću dobiti natrag.

Dobro brini o tom dijelu mene.

Želim ti sve najbolje, Anthony

 

(DailyMail)

Možda vam se svidi

Comments are closed.