Mladi u BiH bespomoćni, imaju psihičke posljedice, čak 64 % ih nema posla: Većina nadu polaže u “vezu” i sreću

Mladi u Bosni i Hercegovini ne vide stručnost, sposobnosti i kvalifikacije kao ključne faktore za zapošljavanje, već su većina njih mišljenja da je bitnije imati prijatelje, poznanstva i veze s ljudima na određenim pozicijama ili prosto imati sreće.

Ovo su zaključci Studije o mladima koja je objavljena pod pokroviteljstvom Fondacije Fridrih Ebert u BiH, kojom je obuhvaćeno 1.000 mladića i devojaka, starosti između 14 i 29 godina.

Prema nalazima ove Studije, broj mladih u BiH se konstantno smanjuje, pa u odnosu na popis stanovništva iz 1991. god. manje ih je za 360.925.
Nema dileme da to za svaku zemlju predstavlja teško nadoknadiv gubitak, imajući u vidu da mladi ljudi, posebno oni koji tek završavaju proces formalnog
obrazovanja i traže svoje prvo zaposlenje, predstavljaju izuzetno važan dio populacije, jer donose prijeko potrebno novo znanje, ideje i energiju bez kojih ekonomija, kao i društvo u cjelini, ne bi mogli ići naprijed.

Inače, u modernom i postmodernom društvu, za razliku od onog u prošlosti, rad predstavlja središnju vrijednost i način integracije u društvo.

“Ovaj način integracije mladih u društveni život u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije primjenjiv, jer svega 15% mladih navodi da ima stalno zaposlenje, dok oko 23% mladih ima povremeno ili djelomično radno vrijeme. Od 64% nezaposlenih mladih, svega 22% navodi da aktivno traga za zaposlenjem”, navodi se u Studiji.

Da smo na samom dnu pokazuju i podaci Centralne obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država (CIA), prema kojim Bosna i Hercegovina zauzima neslavno prvo mjesto po procentu nezaposlenih mladih starosne dobi od 14 do 24 godine i to čak 62,3%.

Razlozi za nestvarno visok procent nezaposlenih mladih dakako da je višestruk ali, prema riječima Amera Osmića sa Fakulteta političkih nauka, oni se prvenstveno ogledaju u uništenom i nerazvijenom ekonomskom sistemu, koji za posljedicu ima jako smanjene prilike za zapošljivost mladih ljudi koji se najčešće zapošljavaju u dvije «industrijske» grane: uslužnu djelatnost (ugostiteljstvo) i trgovinu.

On u svom radu u Studiji o mladima obrazlaže da su mnoga istraživanja nedvojbeno pokazala da nezaposlenost uzrokuje i ozbiljne psihološke posljedice – smanjeno životno zadovoljstvo, osjećaj bespomoćnosti, gubitak identiteta i samopouzdanja, te narušeno psihičko i fizičko zdravlje.

Takođe, naučnici i analitičari u Bosni i Hercegovini problem nezaposlenosti tretiraju kako jedan od važnijih ili najvažniji problema u bosanskohercegovačkom društvu.

A kako to mladi vide objašnjeno je detaljno u Studiji.

“Kada je riječ o percepciji mladih koji su to ključni faktori pri izboru posla danas, uočavamo da su mladim ljudima važniji materijalni uslovi nego oni socijalni. Tako mladima nije toliko značajno s kim i u kakvom će okruženju raditi, u odnosu na visinu primanja, te sigurnosti posla. Ovi pokazatelji dodatno potkrepljuju stavove mnogih istraživača da je bosanskohercegovačko društvo zahvaćeno problemom prekarnosti, odnosno nesigurnosti prema svakom segmentu društvenog zbivanja, a pogotovo prema zapošljivosti i pronalasku zaposlenja.”

Kako se dalje navodi, u Bosni i Hercegovini uočavamo tri važna faktora pri razumijevanju ove društvene devijacije koja obuhvata iznimno nisku stopu zaposlenosti od cca. 40% mladih koji su u radnom odnosu, izrazitu ekonomsku neaktivnost mladih koji u 50% slučajeva nemaju posao niti ga traže, te problem dugotrajne nezaposlenosti u koju upada svaka druga mlada osoba u Bosni i Hercegovini.

“Svi ovi faktori mnogo utiču na percipirani pesimizam mladih u njihovu budućnost u Bosni i Hercegovini, te se značajan broj mladih, pogotovo visoko obrazovanih ljudi, odlučuje da posao traži van granica Bosne i Hercegovine, čime dolazi do problema da vrhunski stručnjaci koji odlaze u razvijene zemlje svojim znanjem i radom «pridonose stepenu povećanja razvoja zemlje, njene proizvodnje te standarda stanovništva» u zemlji primitka. Mladi ljudi također u mnogim slučajevima su prinuđeni da prva radna iskustva stječu radom «na crno» koji je također jedan od problema s kojim se suočava ekonomski sistem Bosne i Hercegovine”, navodi se u istraživanju.

Prema navedenom, Osmić izvlači zaključak da je jasno da se treba više pažnje obratiti na opšte i usmjereno obrazovanje u kreiranju tržišta rada, te ekonomsku politiku voditi tako da se promovišu i dodatno stimulišu mladi ljudi koji se žele obrazovati u oblastima deficitarnih zanimanja.

“Dakako da je nužna jasnija, brža i produktivnija reforma ekonomske politike u Bosni i Hercegovini, prvenstveno prema mladim ljudima koji još uvijek nisu poduzeli korake da napuste zemlju. Stječe se dojam da je mladim ljudima nužno olakšati pristup tržištu rada prvenstveno kada je riječ o pokretanju vlastitog biznisa i start-up-a, odnosno potreban je prelazak u proaktivnu politiku zapošljavanja mladih (npr. grace period za uplatu doprinosa i poreza pri otvaranju biznisa, izmjene politika minimalne nadnice, porezne olakšice za zapošljavanje mladih osoba, reduciranje troškova registracije poduzeća) koja se ogleda u uklanjanju barijera pri zapošljavanju mladih ljudi, ali i značajno intenzivnija saradnja realnog sektora sa obrazovnim sistemom”.

Zato je hitno potrebno da se krene sa reformama koje će ukloniti sadržaje koji nemaju tržišno uporište, te istaći one koji pripremaju mlade za što bolji nastup na tržištu rada.

Marko Martić, izvršni direktor Centra za istraživanja i studije GEA rekao je ranije za BUKU da je nezaposlenost mladih ozbiljan problem o kojem se, istini za volju, sve više govori i piše u posljednje vrijeme, ali se očito premalo radi da bi se on riješio.

“Čini se da donosioci politčkih odluka nemaju dovoljno izgrađenu svijest o tome da je pitanje mladih ujedno i pitanje budućnosti BiH, odnosno, oba njena entiteta. Jednostavno, društvene zajednice koje masovno napuštaju mladi vremenom gube svoj smisao. Mi smo, nažalost, već sada svjedoci da se život gasi u brojnim ruralnim područjima širom BiH uz alarmantne podatke o odlasku mladih, čak i iz urbanih područja”, navodi Martić.

Prema njegovim riječima, negativna kretanja na tržištu rada u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina najviše su pogodila populaciju mladih, imajući u vidu da je stopa njihove nezaposlenosti rasla čak dva do tri puta više u odnosu na stopu ukupne nezaposlenosti.

Kako nam je rekao, statistika rada upečatljivo ukazuje na tri ključna problema, koja se podudaraju sa onima iz Studije o mladima:
• ogromnu nezaposlenost mladih od čak 60%i;
• izrazitu neaktivnost (više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno – nema posao niti ga traži); i
• dugotrajnu nezaposlenost gdje preko 50% mladih koji traže posao ne mogu doći do zaposlenja duže od godinu dana

Prema tome, očito je da na tržištu rada postoji ozbiljan nesklad između ponude i tražnje.

“Isti takav nesklad postoji i u onome što mladi nakon završenog formalnog obrazovanja očekuju od tržišta rada i poslova koji im se nude. Ako znamo da obrazovni sistem dominantno utiče na kvalitet ponude rada, a ekonomija na obim i kvalitet tražnje za radnom snagom, onda nam je jasno gdje su ključni uzroci problema. Zabrinjava, međutim, što konkretne mjere i aktivnosti izostaju,  strategije zapošljavanja se prepisuju, tako da na vidiku nema najava nekog ozbiljnijeg zaokreta. To je veoma porazno”, objašnjava Martić.

(Kakanj-X / Izvor: Buka / Autorć: Milovan Matić / Foto: Ilustracija)

Možda vam se svidi

avatar