Kuvajtskom šeiku sam riješio intimne probleme, a on je meni napravio kuću

Petnaestak kilometara od Visokog, u mjestu Džindići živi Džemal Hašimović. Džemal je bio najmlađi diplomirani ekonomist u bivšoj Jugoslaviji, jer je ovaj fakultet završio sa samo 21. godinu.

Međutim, ovaj 55-godišnjak kasnije je postao puno poznatiji kada je svoj poziv zamijenio bavljenjem bioenergijom. Priča Džemal kako je kao desetogodišnjak sasvim slučajno otkrio svoje sposobnosti, piše Dnevni list.

“Bio sam 4. razred, čitao sam čitanku, petrolejka je gorjela, jer nije tada bilo struje, a ja sam do kasno navečer čitao. Ugasio sam petrolejku, pa sam stavio čitanku na prozor iznad glave i tako sam u mraku otvorio oči dok sam je stavljao na prozor da čitanka ne bi pala. Slučajno sam vidio da mi ruke sjaje fluorescentnom bojom. Najprije sam se prepao, mislio da mi se pričinjava, da je možda mjesečev odsjaj na mojim rukama. Međutim, kada sam bolje pogledao, noć je bila mračna, a mjeseca nigdje. I tako sam se ‘testirao’ svaku večer. Otvorio bih čitanku, ugasio petrolejku, a rukama sam mogao na daljini od 20 cm obasjati čitanku i čitati bez problema. Čak su me testirali i moji školski prijatelji kojima sam pokazao svoj dar”, prisjeća se Džemal koji tada nije niti čuo za pojam ‘bioenergija’.

Kao dijete poginulog rudara, pri završetku osnovne škole, Fond za školovanje djece poginulih rudara koji se formirao poslije tragedije u kojoj je poginuo i njegov otac, usmjerio je djecu na izučavanje krojačkog zanata. Džemal kaže kako je želio biti automehaničar ili upisati neko drugo zanimanje strojarske struke.

“A ja bio malen, nisam bio dovoljno razvijen, pa su mi rekli: ‘Džemale, tebi je najbolje da ideš u krojačku školu u Mostaru.” Meni to nije odgovaralo, ali morao sam. U Mostaru sam boravio od ’73. do ’76. Završio sam odličnim uspjehom te sam bio oslobođen mature. Upisujem ekonomiju koju sam završio 1980. godine sa samo 21. godinom. Odmah potom zaposlio sam se u rudnik gdje mi je otac poginuo. U međuvremenu meni su ruke i dalje svijetlile. Ništa mi nije bilo jasno dok nisam čuo za Džunu Davitašvili, poznatu Ruskinju koja je prva utrla put i prva uvela pojam ‘bioenergija’. Došao sam do nekih njezinih knjiga, iz naučne fantastike, iz kosmičkih određenih energija, pročitao ih, i shvatio sam što mi se događa”, kaže Džemal koji se od tada sve više počeo zanimati za bioenergiju.

Tako je jedne večeri, kako nadalje priča, gledao emisiju na tadašnjoj sarajevskoj televiziji. Prikazivan je prilog o skupu bioenergetičara u Budvi na kojem je sudjelovao direktor Instituta za naučna istraživanja i primjene bioenergije iz Milana Arnaldo Zanatta. Ne želeći više živjeti u zabludi, odmah je uzeo slobodno na poslu, skupio novac, sjeo na voz i put pod noge – u Milano na provjeru bioenergetskih sposobnosti. Tamo su ga podvrgli testiranju.

“Prvi preliminarni pregled je bio da stavim ruke na jednu platformu i da impulsiram energiju na način kako ja mislim da treba. I stavio sam ja ruke, a naučnici elektroniku na grudi i glavu te sam počeo emitirati energiju kako sam vježbajući znao. Reakcija tehničara na Institutu bila je začuđujuća. ‘Fantastico, fantastico…’, uzvikivali su dok je stroj za izračunavanje bioenergije pokazivao šta zapravo krijem u sebi.

‘Imaš više energije nego ijedan normalan ljudski organizam’, kazali su mi”, priča Džemal kojem su odmah ponudili specijalizaciju od 3 i po mjeseca u Milanu, nakon čega dobiva diplomu u kojoj piše da posjeduje bioenergiju ekstra kategorije koja nije niti postojala do tada.
Tada, nakon testiranja ovog Visočanina, zapravo je uvedena 5. ekstra kategorija. Džemal se nakon toga vratio kući, a uskoro mu postaje opterećenje raditi u rudniku, daje otkaz i od tada počinje njegova ‘avantura’, kako Džemal naziva svoje profesionalno bavljenje alternativnom medicinom.

Od te 1983. do danas, primjenom bioenergije Džemal je izliječio na stotine ljudi. Od obične glavobolje, do kancerogenih oboljenja, Džemal sve liječi, a kaže da najviše uspjeha ima kod liječenja išijasa, reumatizma, upale zglobova, cirkulacije krvi, želučanih tegoba i mučnina, bolova kičmenih pršljenova, upale bubrega, mokraćnih i jajovodnih kanala, ciste na bubrezima i jajnicima, oporavka organizma nakon moždanog udara, a imao je uspješne rezultate kod buđenja ljudi koji su u komi bili i do 5 mjeseci.

Jedino kad njega samog nešto zaboli, ne može prenositi energiju nikome drugome, budući da njegov organizam sam apsorbira energiju iz kosmosa. No, do sada ga je zdravlje dobro služilo, i kako kaže, još nema ljekarskog kartona.

Džemalovi pacijenti dolaze iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata. Među njima bio je i šeik iz Kuvajta.

“Šeik je bio opterećen poslom i obavezama. Imao je nekih ‘intimnih’ problema koje sam ja uspješno riješio. I tada mi je rekao: ‘Džemale, traži od mene šta hoćeš. Ako želiš kuću, hotel bilo gdje u svijetu, samo reci.’ Ja mu kažem: ‘To bi za mene bilo previše.’ No, šeik nije odustajao pa mi je u znak zahvalnosti napravio ovu kuću u kojoj sada živim”, priča Džemal kojeg je upomoć zvala i princeza Karolina od Monaka, ali do koje, nažalost, nije mogao doći, jer je baš te godine, 1992., rat zahvatio BiH, a on nije mogao iz BiH.

Džemal je objasnio i kako liječi. Kaže samo pomoću ruku na način da apsorbira i prima kosmičku energiju.

“Kada primam tu energiju, dođe mi kao da mi se nešto pomjeri u glavi. Tada osjećam da energija pada na mene. I onda ja tu energiju rukama prenosim samo na ljudski organizam i kad stavim ruke na ljudsko tjeme, spajam kosmičku energiju preko sebe i ljudski organizam. Dajem je do onog trenutka dok je ljudski organizam može primiti, odnosno dok ne osjetim kao nekakve ‘valove’ na svome dlanu. Tek treći dan organizam tu energiju usmjerava gdje treba, gdje je žarište, upalni proces, blokada… da bi pojačanom energijom eliminiralo prepreke u funkcioniranju kako energije, tako limfe, krvotoka i svih ostalih komponenti”, objašnjava Džemal.

Za svoje ‘usluge’ Džemal nikad u životu nikome nije naplatio. Čak se, kako ističe, u poslijeratno vrijeme znalo dogoditi da je znao otići u trgovinu i kupiti hrane za svoje pacijente.
“Kad nekom pomognem, ja sam najsretniji čovjek na svijetu”, poručuje bioenergetičar Džemal.

Možda vam se svidi

Comments are closed.