Kolumna: Konja, konja! Kraljevstvo za konja!

Piše: Selman Rustempašić (kakanj-x)

Izbori došli i prošli. I neka su vala. Da se insan malo i odmori. Kad javiše, opet neki izbori. Kod nas uvijek izbori. K'o rek'o bi insan da mi nešto i biramo, da se za nešto i pitamo. A kako smo prošli u ovim postizbornim koalicijama, bilo je bolje da izbora nije ni bilo. Izgleda da bi bila manja šteta, jer dobili smo ministarstvo za domaćinstvo , ministarstvo za ništa, i još nekoliko važnih funkcija za koje nismo ni znali da postoje dok ih nismo dobili. Nije nikakva tajna da nam je najveća Bošnjačka stranka pred izbore bila i zvanično podijeljena na dvije struje, onu „Suljovu“ i Bakirovu. Zaoštrilo se to bilo do te mjere da su se oni drugi pratili po staroj metodi UDBA-e,jer su bili „anam njihovi“. Ko gdje pije kahvu ? Sa kim ? Zašto? Kako?

Nisam baš bio siguran u neko razumno riješenje dok su me uvjeravali da će se to nadvladati, prevazići, da će razum pobjediti i nadasve demokratija. Sad mi iz ove perspektive izborni slogan „U jedinstvu je snaga „ zvuči pomalo pošprdno. Jer nit’ se pokazala snaga,nit’ jedinstvo, a Boga mi ni bratstvo . Al desilo se nešto pomalo i neočekivano. Naime, neke općine su bile Bakirove perjanice kao Zenica, Visoko, Vareš, a neke kao i nisu baš bile dio te priće i bili su „anam njihove“ kao: Kakanj, Banovići, Tešanj. E, ti „anam njihovi“Bakiru donesoše pune torbe glasova i osiguraše mu pobjedu, a njegove perjanice izgubiše katastrofalno. I umijesto da pobjednici likuju bar malo a gubitnici budu pokunjeni bar malo, kod nas obratno.Oni što pobjediše mirno odšutiše pobjedu a gubitnici nadigli larmu na sve strane. Zbog izbornog gubitka bili su krivi: KGB, CIA, Ruska mafija, terotističke humanitarne nevladine organizacije, UNICEF, ozonske rupe i naravno narod.

Narod na opšte zaprepaštenje nije prepoznao njihove liderske sposobnosti i njihovu karizmu, ali oni su i dalje na kursu partije i popravit će oni narod. Ma bježi. Zbog toga me veoma obradovala vijest da se za predsjednika stranke u Visokom kandidovao Nermin Kadrić-Buco. Magistar ekonomskih nauka, penzionisani pukovnik OS BiH, više puta ranjavan i više puta odlikovan.

Taman da se čovjek ima čime i ponositi. Veliki William Shakespeare je neke historijske ličnosti učinio besmrtnim, kao nesretnog Richarda u istoimenoj drami. Jedna od najpoznatijih rečenica svjetske literature je ona Richardova na kraju bitke kod Boswortha. Nikad mi Shakespeare ne bi pao na pamet da nisam pijući kafu na Sebilju saznao da nam uvaženi sekretar najdraže nam stranke ovih dana šparta obilazeći Visoko i druge izborne gubitnike. Kao, navodno nešto oni gore ne vole Bucu i ne treba njega birati. Ne mogu da vjerujem, mada mi ozbiljni ljudi govore i da je u naletu inspiracije povikao: „Kakav Buco, konja, konja! Kraljevstvo za konja.“ Opet ja ne vjerujem, a ako i jeste istina onda hoću da vjerujem da bar šef stranke ne zna za ove vannastavne aktivnosti uvaženog nam sekretara. Napišem na brzinu par crtica i pošaljem prijatelju. Ja ovako mislim. Brzo stiže i odgovor: „Najbolje bi bilo da ti ne misliš. Znaš li ti ko je on? Šuti, ni jedne. „ Ipak rudarska upornost i seljačka tvrdoglavost mene natjeraše da se sjetim i one naše narodne, kad lički Mustajbeg pita Aliju Bojičića: „Bojičiću bojiš li se koga? – … Boga malo, Sultana ni malo, a sekretara ko dorata svoga.“

Možda vam se svidi

Comments are closed.