Kolumna: Baš smo ufurana i "važna" lokalna zajednica.(2)

Za kakanj-x piše Maksuma Topalović, predsjednica NVO”Alternative” Kakanj, jednog od vodećih nevladinih udruženja u BiH. Kroz naredne tri kolumne Maksuma će podijeliti svoj kritički stav o nedavno završenoj manifestaciji “Kakanjski dani”, te ponuditi prijedloge za jačanje i kreiranje kvalitetnijih programskih sadržaja za buduće manifestacije.U noći poezije uz evergrin, – drugo veče ispred Gradske biblioteke (organizator: Gradska biblioteka Kakanj) uživala je kakanjska publika. I zamislite paradoksa, svi izvođaći su Kakanjci. Na klaviru prof. Armen Škobalj, odlični vokali: Vesna Tomičić i Emina Bajtarević (repertoar: Frank Sinatra, Elvis Presley). Prijevode nekoliko izvedenih numera i stihove Miroslava Mike Antića, Izeta Kike Sarajlića i Žak Prevera govore Adna Čeho i Merima Ibranović. Uživala sam. Koliko je sveukupno ovaj dio programa bio dobar govori i to što je publika ostala do kraja iako je već uveliko započeo koncert Divanhane.

Previše sevdaha ili ne?

A koncert Divanhane, (prisutna u drugom dijelu koncerta) sa tradicionalnom muzikom u novim aranžmanima (pop, jazz, klasična muzika) je dobar način da se očuva i promovira naša tradicionalna muzika, sevdalinka posebno.

Kako je i u prvoj večeri zastupljena sevdalinka (djelomično u programu Kamernog simfonijskog orkestra iz Zenice) a sevdalinka je na redu druge (Divanhana) i posljednje večeri, (Mostar sevdah Reunion) pomislila sam da će koncert Balašević benda iz Zenice (treća večer) biti ugodna promjena zvuka. Kad to kažem ne govorim o kvaliteti već o potrebi za raznovrsnošću u sadržajima jer ma koliko cijenila sevdah i sevdalinku malo mi je previše zastupljena u tri od četiri večeri na tzv, glavnoj pozornici kakanjskih dana kulture.

Razočarenje koncertom Balašević benda (ne Panonske mornarice): Ama pjevaj, prestani pričati …
I kako volim Đoleta eto me na koncert. Malo kasnim i znam da neću naći mjesto za sjedenje ali već ću se negdje smjestiti i uživati. Kad ono, tek što sam došla ustaje nekoliko osoba, i odlazi. Odlično, imam stolice … pomislim ustali su oni koji ne vole ovu vrstu muzike, kojeg li su onda vraga tražili, pa baš je bila zvučna najava benda koji svira Balaševićevu muziku (nije Panonska mornarica). Nije mi trebalo dugo da otkrijem razlog zbog kojeg su neki napustili koncert.. Naime, čim je mladić koji, po mom skromnom sudu solidno (ali ništa više od solidno) pjeva, progovorio, došlo mi je da ustanem. Učinili su to dvoje, pa još četvero ispred mene. Ipak, pomaknem se ja za jedan red naprijed odlučna da mladima dam šansu. Možda mu priča nije za 10 ali mogu uživati u muzici Balaševića. Kad ono, nije išlo… slabi pokušaji da bude duhovit i loše odabrani i još lošije ispričani vicevi bili su dovoljni da budem dio onih koji su napuštali koncert. I opet nešto kontam da sam možda prestara za ovu spiku, možda ne kontam, svejedno ne dam nikome da mi “siluje” uši. Na izlazu ću sresti tri mlađe osobe koje su jednako kao i ja začuđene, pa još tri … ali ću usput primjetiti i široki osmijeh kod jednog gledatelja i iza sebe ostaviti desetine onih koji su aplaudirali.

 

Vratit ću se ubrzo na kafu kod Pikija (dakle neposredno uz pozornicu) na poziv i u društvu meni drage rodbine). Slušamo Balašević bend i pričamo dok i izvođač priča. Nekoliko puta smo mu dali šansu, htjeli odslušati, razumjeti, ali ne ide…. čujem i nekoliko poruka: ama pjevaj, prestani pričati. Naravno da momak to ne čuje, ne prati reakcije publike i vjerovatno ne primjećuje da su neki napustili koncert pa i dalje priča. Našalit će se moj stariji rođak da su mu možda platili da više priča a manje pjeva.

Istina, oduševili smo se kad su i klinci pjevali “samo da rata ne bude” . Ma klinci su uvijek najslađi izvođači. I upravo zbog njih I svih drugih klinaca, hoću da vjerujem da se kod izbora viceva zaboravilo da su u publici mladi i djeca.

 

S ponosom predstavljene nacionalne , tradiicionalne nošnje.
Kako sad poslije ovoga napisati kako je izložba tradicionalnih rukotvorina, narodnih nošnji i hrane bila odlična (treća večeri kakanjskih dana kulture). Možda sam malo pristrasna jer su i NVO “Alternative” dio ovog programa. Dakle, neću o organizaciji kojoj pripadam ali ću izdvojiti promociju narodnih nošnji sa prostora bivše Jugoslavije (KUD Dikan). S ponosom su u njoj prošetali djevojke i mladići. U svaki ubod igle kod veza i šivenja na svakoj od njih utkana je ljubav naših sugrađanki i brojni sati rada i druženja. To je ono što mene čini sretnom. Jugo-nostalgičarka ili ne, uživala sam u promociji kulturnog blaga naših naroda. Na kraju je sve završeno uz bogatu trpezu tradicionalne kuhinje. Pripremile su je žene iz Čatića, Doboja, Kaknja, Kraljeve Sutjeska i Zgošće i sa drugih kakanjskih područja. Trpeza – prava gurmanska poslastica.

 

Barbara

Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja-ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijem sklonio
I on te je zazvao po imenu Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom s Ouuessanta
O Barbara
Kakva li blezgarija rat
Što je s tobom sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stezao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još je uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojeg ne ostaje ništa

Jacques Prévert

 

nastavit će se…

Možda vam se svidi

Comments are closed.