“Žalim što nemam one refrene što se ponavljaju. Stalno sam na koncertima spominjao tu pjesmu, to je bio neki narodnjak… Sve se to dogodilo na putu za ludilo… Pa onda ide druga strofa, kao za retardirane, opet: Sve se to dogodilo na putu za ludilo… Onda ide modulacija: Sve se to dogodilo na putu za ludilo… Vi izlazite s tog koncerta i tog mjesta gdje se to čuli i pjevate: Sve se to dogodilo na putu za ludilo… To nije pranje mozga, to je centrifuga.
A kod mene – ova krenula, pa išla vozom, pa mahala s prozora vagona, pa ovaj otišao u rat, pa se vratio, umro od tuberkuloze, ma idi s milim bogom… Odsad pišem samo kratke pjesmice”, pričao je u šali Đorđe Balašević u emisiji Ivana Ivanovića u kojoj je gostovao prije nekoliko godina.
Balašević se često sprdao s narodnjacima i njihovim stihovima. To je bilo očigledno u njegovoj pjesmi Narodnjaci u kojoj govori o navali narodnjaka osamdesetih.
“Narodnjaci su preuzeli stvar
znaju sistem i stvaraju dar-mar
Rasturaju po pitanju tiraža
sve veća je blamaža biti neko od nas
Narodnjaci su ukrali moj bend
narodnjaci su federalni trend
a mi smo gurnuti u ilegalu
na kom tajnom kanalu naći bazu i spas?”
Napisao je i duhovitu pjesmu Da ti je Bemve koju je otpjevao na nekoliko koncerata očito se sprdajući s kulturom narodnjaka i njihovim načinom izvođenja.
“Ciganka mi gledala u dlan
al’ ne vide tebe, Slavice,
ništa mi na dlanu ne vide,
eh što ne skidoh rukavice
Dušu si mi moju ranila,
mog si oka bila zenica
a čim je onaj dotero BMW,
polegla si kao pšenica.”