Kako je Cerić istjerao vjeru iz bošnjačke politike

Odluka dr. Mustafe Cerića da se kandidira za člana Predsjedništva BiH kao nezavisni kandidat, prvorazredni je politički događaj u BiH. Mnogo je aspekata i razloga za dublju analizu ali jedna je stvar, u ovom trenutku, možda najinteresantnija.

Da li ulazak bivšeg reisa u izbornu arenu znači i ulazak vjere u politiku i narušavanje sekularnog principa odvojenosti vjere od države?

Ta je dilema mnoge, pa i neke koji blagonaklono gledaju na ličnost Cerića, zabrinula. No, iako zvuči apsurdno, ulazak bivšeg reisa u politiku neće uvesti vjeru i vjerske kategorije u politiku. Naprotiv, desit će se, upravo suprotno. A, evo i zašto.

Ulazak Mustafe Cerića, bivšeg najvišeg vjerskog autoriteta, doktora nauka, imama i vjerskog stručnjaka u političku arenu će do kraja istjerati vjeru, kao normativ i kategoriju za ocjenu političara, iz bošnjačke politike. Odnos prema vjeri, prakticiranje vjere ili bliskost sa džamijom i islamskom zajednicom će jednom zauvijek prestati biti argument i prevaga za neke kandidate u borbi protiv drugih i za fotelju u Predsjedništvu.

Jer, ko će sad biti veći musliman među kandidatima kad je među njima i bivši reis?

A, da je takvog argumentiranja, svojevrsne zloupotrebe vjere i isticanja odnosa prema vjeri tokom izbornih kampanja bilo – bilo je. Itekako. Rijetki su bošnjački lideri koji se nisu gurali u prve safove na Bajram-namazu, organizirali iftare i obilazili otvorenja džamija, najčešće u izbornim kampanjama.

Dovoljno je spomenuti slučaj iz posljednje izborne kampanje, kada su iz izbornog štaba Stranke demokratske akcije (SDA) plasirali informaciju da je Fahrudin Radončić (SBB), glavni protivkandidat Bakira Izetbegovića u utrci za Predsjedništvo, vjerski analfabet te da „ne zna proučiti ni Fatihu“.

Takva deizformacija, iako plasirana kao glasina, nije za potcjenjivanje, posebno u bošnjačkom biračkom tijelu i ona je Radončiću, neosporno nanijela štetu u izbornoj kampanji.

Istovremeno, Izetbegović nije propuštao priliku da, kada je to nagodno, istakne svoju bliskost vjeri, a njegovi saradnici i izborni štab diskretno su informirali stranačku bazu, u svakoj prilici, kako je Izetbegović vjerski praktičar i „na stranu sve ostalo, on je pravi musliman“.

Taj element bliskosti vjeri kao temeljnoj odrednici identiteta Bošnjaka, koja, barem prema općem shvatanju, sam po sebi nosi višu moralnost, neiskvarenost i poštenje, za mnoge je Bošnjake često bio prevaga u korist nekih kandidata. Mnogi je Bošnjak mislio na sljedeći način: „Za sve političare govore da su lopovi, korumpirani i nesposobni, ali ovaj barem petkom zađe u džamiju.“

Sad kad je Cerić na velika vrata ušao u politiku, taj argument i početna prednost, ponajviše Izetbegovića, prestaje biti relevantan. Sad bitka postaje poštenija.

Neće, naravno, niko smatrati činjenicu da bivši reis ide u džamiju nekakvom njegovom političkom prednošću. Od Cerića će se tražiti da pokaže druge, istinski političke, menadžerske i ljudske kvalitete. A, onda će se to tražiti i od drugih kandidata. Stoga je, samim ulaskom u politiku i bez obzira na rezultat, Cerić donio novi kvalitet i, možda zbog toga, i strane diplomate smatraju da će ovi izbori biti sada mnogo zanimljiviji i, nadajmo se, pošteniji.

Tarik Lazović – NAP

Možda vam se svidi

Comments are closed.