Izet Fejzović: U novembru otvorenje, a u decembru gledamo nove predstave u Domu kulture

Kakanj je prepun kulturno-zabavnim sadržajima. To potvrđuju ostvareni programi ne samo u Javnoj ustanovi za kulturu i obrazovanje, nego i u dva kulturno-umjetnička društva, kao i u sekcijama ovdašnjih škola. Zato mislim da je, u odnosu na susjedne gradove, pa i u Federaciji BiH općenito, kulturni život Kaknja na visokom nivou –Izet Fejzović, direktor Javne ustanove za kulturu i obrazovanje

Duže od dvije decenije naš sagovornik je glavni animator kakanjske kulture. Izet Fejzović, ekonomista i uspješni menadžer koji ovu veoma značajnu ulogu za grad ostvaruje sa pozicije direktora Javne ustanove za kulturu i obrazovanje, po prirodi iskreno otvoren, spreman je za sve vrste dijaloga. Tu demokratičnu crtu svog karaktera stekao je, pored ostalog i svojim obrazovanjem; prvo je završio Tehničku školu u Zenici a potom prvi stepen na Ekonomskom fakultetu da bi potom stekao visoku stručnu spremu diplomirajući na Menadžmentu ekonomskog smjera. Radno iskustvo sticao je u Rudniku Kakanj, Tvornici cementa a od 1996. godine je na čelu Javne ustanove za kulturu i obrazovanje u Kaknju. Pod njegovim rukovodstvom realizovano je niz značajnih kulturnih projekata i programa u Kaknju, a neki su se po svojoj pojavi, desili prvi put. Mada spominje više takvih projekata, naglašava:
– Javna ustanova za kulturu i obrazovanje, nakon osnivanja Dramskog studija, prvi put je 1999. godine u gradu izvela kakanjsku pozorišnu predstavu pod nazivom „Rasemin sevdah” u režiji poznatog zeničkog glumca Ise Porovića (predstavu je za mjesec dana vidjelo 5.000 Kakanjaca), zatim mi smo bili prvi kakanjski izdavači jedne knjige: „Trećom obalom rijeke”, Fuada Frtune, također 1999. godine, zatim pokretači smo i organizotori Dana kulture u Kaknju, manifestacije koja je tradicionalno održavana od 1990. do 2003. godine i na kojoj su u pet dana trajanja prikazivane domaće i gostujuće pozorišne predstave, domaći hit filmovi, organizovane razne izložbe, gostovanja poznatih književnika i kulturno-umjetničkih društava, održavani koncerti pop i rok muzike itd, da bi – po nalogu Općine – ova manifestacija bila ukinuta i zamijenjena Danima trgovine i kulture. U našoj organizaciji 2010. godine, u okviru promocije knjige „Katarina, posljednja bosanska kraljica”, održana i prva etnografska izložba.

 

Kada spominjete značajne manifestacije i realizaciju prvih značajnih projekata, šta ste još uradili posljednjih godina a da je bilo prvi put u Kaknju?
– Dosta je toga važnog što je Javna ustanova za kulturu i obrazovanje uradila, ali evo još samo nekih: U 2010. godini uredili smo prvu kakanjsku nekropolu stećaka na gradini Ivaničko-zagorskoj i oko nekropole uradili dva vidikovca i tako omogućili brži razvoj kulturnog turizma, a istovremeno pred zgradom Doma kulture u gradu, u saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturnih spomenika Federacije BiH, izgradili lapidarij (izložbu kamenih spomenika-stećaka). Prvi put smo u našem gradu, neposredno nakon Dejtona, organizovali međunarodnu utakmicu, i to odbojkašku, između reprezentacija BiH i Švedske. Uz sve ovo, u našoj ustanovi pri Dranskom studiju već četiri godine, u saradnji sa Narodnim pozorištem Zenica, djeluje Škola glume. Naravno, još je tih programa kojima smo smo prvi put oplemenili kakanjsku kulturu.

Impoznatni su zaista projekti i programi koje realizujete u ova krizna vremena. Interesantno bi bilo da kažete kako uspijevate finansirati sve te manifestacije?
– Za sve ove projekte i programe obezbijedili smo povoljne i dovoljne izvore finansijskih sredstva. Dok je sportska dvorana bila u našem sastavu mi smo sami, od ulaznica, uspijevali da isfinansiramo ove programe i projekte, a neki su bili i samofinansirajući. Vrlo nam je bila važna, a i sada je, pomoć našeg osnivača – Općine pa i kantonalnog resornog ministarstva. Osim toga, aplicirali smo i kod drugih institucija: državnih, federalnih i kantonalnih za dobijanje potrebnih sredstva.

Najveće poteškoća u radu protekle, pa i ove godine, vjerovatno je obnova zgrade Doma kulture. Pretpostaviti je da ste, kao direktor ove ustanove, najviše vremena i potrošili na tim aktivnostima?
– Nakon što se 4. februara 2012. godine urušila kupola krova Doma kulture, Javna ustanova za kulturu i obrazovanje ostala je bez prostora za obavljanje svoje osnovne djelatnosti, ali smo se uspjeli veoma brzo preorjentisati na rad u improviziranim uslovima u maloj sali i drugim prostorima. Pri tome nijedan naš planirani projekat niti program nije ukinut, nego su realizovani u tim novim okolnostima. Ovo urušavanje kupole krova najviše se osjetilo kod prikazivanja filmova, ali smo ipak, u saradnji sa našim poslovnim prijateljima iz Sarajeva i Zenice, uspjeli prikazati sva domaća filmska ostvarenja iz 2012. godine, kako za građane tako i organizovano za kakanjske škole.
Obnova Doma kulture može se posmatrati u dva dijela: prvi do promjene općinske izvršne vlasti i drugi nakon ovih promjena. U prvom dijelu nije gotovo ništa urađeno na obnovi Doma, a i ono što je bilo urađeno iz Općine bilo je van našeg učešća. Promjenom vlasti i dolaskom novog načelnika Nermina Mandre obnova Doma kulture dobila je novi zamah i impuls, te smo za kratko vrijeme uradili mnogo. Završeno je čišćenje urušenog materijala, na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu urađen je projekat obnove Doma i završeni su armiračko-betonski radovi potrebni za statiku objekta. Objekat je trenutno (u prvoj polovini aprila kad smo razgovarali, napomena autora) spreman za postavljanje krova nad salom. Sve ove poslove je vodila naša ustanova uz pomoć i nadzor izvršnih općinskih organa i Zavoda za izgradnju grada. Sredstva za ove završne radove obezbijedila je Općina Kakanj preko Civilne zaštite kantona i holandske Kraljevske fondacije „Princ Klaus”. Ostale poslove oko obnove Doma vodit će Zavod po odobrenju općinskog načelnika i Općinskog vijeća. Ujedno je proveden i tender za izradu metalnog rešetkastog krova i izabran izvođač radova. U fazi je i izbor izvođača radova za izradu toplinskih i klima instatalacija, a već dolaze stručnjaci za oblaganje zidova, kao i za rasvjetu i elektro instalacije i ostale unutrašnje uređaje. Kada je riječ o utrošenim sredstvima za obnovui Doma, ja mogu reći ono što znam a to je da je Holandska fondacija „Princ Klaus” uložila 30.000 eura, a Civilna zaštita Kantona 50.000 KM, dok u ostale radove, koje je vodila Općina, nemam uvida. Uostalom, na kraju će Zavod za izgradnju grada javnosti detaljno saopštiti koliko je koštala obnova Doma.
Atmosfera oko obnove Doma kulture je dobra i bez nekih nenadnih okolnosti može se očekivati da krajem ove godine Dom počnemo koristiti u smanjenom kapacitetu. To znači da uvođenje skupe kino prikazivačke opreme, skupe pozorišne rasvjete i još neke specifične opreme prolongiramo i da ćemo je uraditi u narednim godinama. Pozornica je u odnosu na ranije dimenzije nešto povećana tako da će se na njoj i dalje moći izvoditi i najsloženije pozorišne predstave. Uprkos svim teškoćama, mi radimo punim kapacitetom
i svi naši projekti i programi su u punom zamahu. Doduše, radimo u skućenim uslovima, što najbolje osjete građani.

Ušli smo, evo, i u drugo ovogodišnje tromjesečje i zanimljivo bi bilo da kažete šta Javna ustanova za kulturu i obrazovanje priprema građanima u narednom periodu?
Škola glume pri Dramskom studiju je pripremila predstavu „Pipi duga čarapa” a za Dan općine sa kakanjskim glumcima prikazali smo „Bosansku podvalu” u režiji Mirze Mušije. U ovoj godini najbitnija nam je obnova Doma kulture. Drugi naš zadataka je da u okviru Dramskog studija zadržimo rad Škole glume, zatim Školu plesa, ali i Muzički centar i druge umjetničke sadržaje. Posebno nam je stalo do toga da zadržimo uspostavaljenu saradnju sa školama, te da organiziramo gostovanje naših umjetnika sa predstavama u drugim gradovima u BiH, pa i van naše države. Ujedno, u ovoj godini radimo dosta i na promociji značajnih književnih djela, a i dalje ćemo biti Općini na usluzi u organizovanju i svih manifestacija povodom obilježavanja državnih i općinskih praznika. Naravno, nećemo zapostaviti ni rad na zaštiti kulturno-historijske baštine, prije svih nekropole stećaka, kao i vladarskih dvora u Kraljevoj Sutjesci i drugim značajnim spomenicima naše prošlosti. U 2013. organizovat ćemo i nekoliko programa za mlade, kao što su: talenti šou, te takmičenja u sviranju i rok koncerte. Uz sve ovo, planiramo da u 2013. godini u prostorijama koje nam je dala Općina, one iznad Omladinskog centra, otvorimo galeriju sa stalnom postavkom umjetničkih slika. Tako će grad dobiti i prvu galeriju.

U 2014. navršava se 15 godina od rada Dramskog studija koji je pokrenut na Vašu inicijativu? Hoćete li na neki način obilježiti ovaj značajni jubilej?
– Planirali smo da za 15 godina uspješnog rada Dramskog studija priredimo skromnu svečanost, ali i da štampamo monografiju o nastanku i radu Dramskog studija. Jer, ne traba zaboraviti da je on za tih 15 godina producirao 28 pozorišnih predstava i da je gostovao u 30 gradova Bosne i Hercegovina, a u nekima i po nekoliko puta.

U okviru djelatnosti Javne ustanove je, što stoji i u njenom nazivu, obrazovanje. Kakve rezultate postižete na tom planu?
– Posao obrazovanja odraslih koje radimo, zašto kriti, potpuno je na komercijalnoj osnovi i veoma je značajan za općinu. Zašto? Iz prostog razloga što ovim našim aktivnostima omogućujemo mladima i starijim našim sugrađanima da usavrše svoje vještine koje su ranije propustili da urade. To je, prije svega, učenje stranih jezika, učenje i obuka na računarima, a u posljednje tri godine, u saradnji sa Biroom za zapošljavanje u Kaknju i Zavodom za zapošljavanje Zenica, vršimo obuku nezaposlenih žena na kursevima krojenja i šivanja. To se pokazalo veoma efikasno, jer nezaposlene žene na taj način najbrže dođu do finansijskih sredstava potrebnih za život. U 2012. godini na ovim krusevima educirali smo 40 žena. Za obrazovanje odraslih vršimo i doobuku i prekvalifikaciju za radnike zaposlene u preduzećima, kao i obuku i provjeru znanja iz zaštite na radu i zaštite od požara, kao i obuku iz prve pomoći.

 

Razgovarao: Raif Čehajić/Zgošća.info

Možda vam se svidi

Comments are closed.