Ispovijesti djevojčica: “Prodali su me sa nepunih 11, za kokošku, gajbu piva i 100 eura”

“Mene su udali sa nepunih 11 godina, dobili su kokošku, gajbu piva i 100 eura. Od toga su imali korist možda mjesec dana, a meni je ostao problem za cijeli život”, počinje Marija svoju ispovijest za NOIZZ.

Zvanično, u Srbiji brak ne može da sklopi lice mlađe od 18 godina. Osim u pojedinim slučajevima. Se*sualni odnos sa osobom mlađom od 14 godina je krivično djelo. Osim u pojedinim slučajevima. Međutim, izvan tih “pojedinih slučajeva” postoji još na hiljade onih koji ispadaju iz svakog zakonskog, prirodnog, moralnog, zdravorazumskog okvira i u čijem je središtu devojčica potpuno nesvjesna da ima ikakav izbor i pravo na drugačiji životni put.

Ta devojčica je mala Romkinja koja s bebom u naručju moli za pomoć, a svi misle da joj je to sestra. Ta devojčica je poslušna kćerka sa sela koja će “spasiti” porodicu udajom. Ta devojčica je Marija, devojka s početka ovog teksta, koja je za “NOIZZ” ispričala svoju priču.

“Otac mi je umro kada sam imala 10 godina, od kako je on umro sve je krenulo na loše. Majka mi je umrla prije par godina, ona me je i prodala. Ja sam predosjetila šta će se desiti, noć prije nego što sam trebala da odem sa muškarcem za kog me je majka prodala dobila sam temperaturu 40 stepeni. Dok sam bila mlađa očekivala sam da će majka u nekom trenutku promijeniti mišljenje i da će me spasiti, ponekad sam uspjevala da pobegnem kod nje, ali ona bi me vratila kod tih ljudi”, priča Marija, koja je u pet godina košmarnog braka bila fizički i psihički zlostavljana, primorana da se prostituiše, da krade…

“Ja sam razmišljala šta će biti sa mnom kada odem sa tim čovekom, pomislila sam, možda će me ubiti, ali to i nije najgore za mene. On je hteo da me proda jednom čoveku koji je držao striptiz klubove, ja to nisam htjela, on je prijetio da će me ubiti. Jednom me naterao da obijem prodavnicu, raskrvarila sam ruku i dok sam bježala krv je curila za mnom, policija je došla tokom noći do kuće u kojoj sam bila, tražio je da vidi moju ruku, pošto je on stajao pored mene pokazala sam ruku koja nije krvarila. Molila sam se u sebi da traži da vidi i drugu ruku i da me uhapsi i da me skloni od njega, ali nije tražio. U sebi sam poželjela sve najgore tom policajcu što mi nije tražio drugu ruku i što me nije spasio… Sada kad pričam o tome bude mi teško, ali sam srećna zato što sam ostala živa. Znam samo da ne bih mogla sve to ponovo, prije bih se ubila.”

Marija je sa 15 godina došla u program NVO Atina. Priznaje da se i godinama kasnije igrala sa lutkama i gledala crtane filmove. “Bilo je čudno svima oko mene, ali meni je to prijalo.”

Danas, kaže, živi od poljoprivrede i sama se izdržava.

“Ne mogu da kažem da živim lako, ali sam uspjela da završim osnovnu školu i da se snađem… Danas imam partnera i zadovoljna sam, nisam mu ništa rekla, zapalila sam sva dokumenta sa suđenja kako ne bi saznao. Bude mi samo teško kada poželim sa nekim da pričam, jer samo djevojke iz Atine znaju šta mi se desilo, samo sa njima mogu da pričam.”

Pitam je kako danas gleda na veze, na ljubav i brak.

Možda vam se svidi

Leave A Reply