Frenkie: Hip hop kao posao

“Ako neko želi da zna da li se carstvom dobro vlada, da li je u njemu moral dobar ili loš, odgovor će dati kvalitet njegove muzike…“ Konfuči

Piše: Frenkie

Ima već neko vrijeme kako pokušavam da skontam trenutak u životu kada sam na muziku prestao da gledam kao umjetnost i počeo da posmatram kao posao.

Kada je beskompromisno, nekalkulisanje i *ajebancija postala autocenzura, strategija i plan?

Desila se promjena, slušanje muzike više nije bilo samo uživanje, nego je postalo mnogo brojki. Prije sam se divio izvođačima na njihovim vještinama i talentu, muzici i produkciji, a sada nakon prvog slušanja razvijam teoriju i strategiju iza pjesme.

Zašto je to rekao, zašto je ta pjesma izašla sada, koju publiku će dobiti a koju izgubiti, šta je stvarna poruka i hrpu drugih stvari. Kada danas otvorim pjesmu na YouTube, dok se ona učitava, prvo na šta pogledam su pregledi.

Odmah dakle brojka. Koliko je poslušana otkako je postavljena? Ako je ta brojka velika, onda je naravno hit, ako je mala, da li radi se o nepoznatom, ili još uvijek neotkrivenom izvođaču, ili je jednostavno pjesma loša.

Dakle, stvaram sliku o pjesmi prije nego što sam čuo prve taktove. Dugo vremena recimo nisam znao da sve velike zvijezde svoje albume izdaju na petak. To mi je bilo nepoznato sve dok u jednom intervju nisam zapazio taj detalj. I onda se zapitate zašto petak? Odgovor je jednostavan.

Kraj je sedmice, počinje vikned, kraće se radi, samim tim su ljudi veseliji, a kada si raspoložen, spreman si potrošiti novac. Radi se dakle o psihologiji.

Još jedan detalj koji se primjeti ako pratite najave albuma, je da se uvijek izabere simbolični datum. Recimo petak 13. je uvijek simpatičan zbog simbolike. Još ako koncept vašeg albuma ima malo veze sa pričom koja stoji iza tog datuma, tim bolje.
Ja sam recimo za moj album Troyanac odredio 12.11.12.

Ideja je bila da cijela priča oko albuma bude malo tajnovita i misteriozna tako da nam se ovaj broj odlično uklapao, plus ga zapamtite na prvi pogled. Taj datum onda u cijelu promo fazu ponavljate i najavljujete kao praznik.

Prije albuma se naravno objave dva ili tri singla sa video spotovima tako da slušaoca cijelo vrijeme držite u isčekivanju. Paralelno sa tim idu intervjui, videoblogovi i koncerti. Zapravo je ta najavna faza najbitnija. Što duže ona traje, i što bolje se onda odradi tim bolje će vaš album proći kod publike. To je samo par detalja koje sam naučio zadnjih par godina i koje sam i sam počeo primjenjivati.

No moram iskreno priznati da se i u kreativnom dijelu mnogo stvari promijenilo. Kada su u pitanju tekstovi, postao sam dosta ozbiljniji i strožiji prema sebi. Od klinca koji je mislio da sve što napiše je „bomba“ postao je muzičar koji pola stvari izmijeni i baci jer nisu dovoljno dobre.

Naravno tu je i autocenzura koju sam već spomenuo. Ne radi se tu o nekoj radikalnoj promjeni, ja i dalje u pjesmi kažem ono što želim, no zapitam se da li ta riječ baš mora biti tu i da li se to može reći i na drugi način.

Pri tome ne razmišljam da li će radio stanice ako „ublažim“ tekst pustiti pjesmu, nego se čisto radi o estetici. Onda je tu produkcija. Hip hop kojim sam se ja počeo baviti i koji sam zavolio danas skoro više ne postoji. Tu je uvijek dilema da li ostati odan svom zvuku i stilu ili pratiti vrijeme i nove trendove. Da li ćeš sa „starim“ zvukom i dalje biti aktuelan, i kako će ljudi reagovati ako se odlučiš ubaciti elemente nove produkcije.

Iako mi želimo reproducirati i imitirati onaj zvuk koji je na nas ostavio najveći dojam kada smo se zaljubili u ovu muziku, on nikada neće biti identičan, jer će sadržati dozu sadašnjice i dio nas. Tako da je uzaludno raspravljati o kvalitetama novog i starog hip hop-a, on se konstantno mijenja, ali ujedno uvijek ostaje isti. Dakle, mnogo pitanja i odluka.

Valjda je to sve prirodni proces. I ako komuniciranje sa medijima, ugovaranje nastupa i cijeli taj PR dio često zna biti naporan, moram priznati da je nekada zanimljiv.

Čovjek ako voli muziku, voli sve što ima veze sa njom, pa tako i taj poslovni dio.

Sve ove godine mi zapravio nismo imali ljude koji su se znali brinuti o ovim stvarima, tako da smo ih morali naučiti sami i početi primjenjivati. Kada si pionir u nečemu, a mi sa našom muzikom to jesmo bili u BiH, onda moraš svoj put kročiti sam.

Naravno, izdavačka kuća je kasnije postala velika pomoć, i u suradnji sa njima sve je postalo jednostavnije.

No u procesu stvaranja albuma paralelno se u glavi muzičara razvija plan na koji način ga je najbolje predstaviti slušaocu, jer na kraju, ne postoji osoba koja vašu muziku poznaje bolje od vas.

(Redbull.com)

 

Comments are closed.