E moj Šola zar se tako mora!

„ Na obali mora, ispod zelenog bora, leži pijan Šola! E moj Šola, e moj Šola, zar se tako mora?! – Ovo je bio hit kakanjskih dana kulture i sporta u Sanskom Mostu 1995. godine u „Njemačkoj” kući profesora Cerića. Hare i Frfa su tad došli sa terena „bolji nego ikada”! Bio je kraj rata i 3. Manevarski bataljon je imao zadatak da pod kontrolom drži liniju razgraničenja s tamo nekom republikom. Tadašnji načelnik Kaknja, rahmetli ( pokojni ) prof. Kemal Čelebić je dolazio i donosio sobete. No nama u „Njemačkoj” to nije bilo potrebno!

Danas je sve ( u glavnom ) postalo komercijala… Kakanjski dani kulture i sporta ponudili su raskoš programa. Od amatera do profesionalaca. Koliko je sve koštalo porezne obveznike – nije ni bitno. Cijena je sitnica, naspram opće -društvenog interesa zabave i igara. Hljeb se mogao kupiti i usput!
Samo bina na tzv. Centralnoj pozornici za četiri dana koštala je četiri tisuće ( hiljade ) konvertibilnih maraka. Nastup Mostar sevdah Reunion benda samo četiri i pol tisuće, maraka naravno… Sve drugo je još uvijek nepoznanica. Dok svi Općini ne iskažu račune za učinjena djela – tako kažu u Općinskoj press službi.
Centralna pozornica je bila pretrpana mnogim znanim i neznanim likovima. Premala da primi sve za turbo – lizaciju. A da li je vrijedilo, pitanje je za Šekspira i Hesea. Ovaj drugi bi radije posjetio „baštu” gradske biblioteke i slušao evergreen pjesme ili prisustvovao premijernoj promociji knjige „ Slučajni čovjek” akademika Enesa Karića. Neko bi se bavio rukometom ili judo sportom. A neko bi slikao i ispaljivao petarde, nadajući se da će tako njegova umjetnost imati više odjeka…
Sve u svemu, puno dešavanja za malo dana… I moglo bi se reći na pogrešnom mjestu. Naročito centralni događaji. Malo je apsurdno da je glavni događaj održan na parkingu kod trećeg solitera. Premal da primi sve, a opet prevelik da primi one koji su iskreno vjerovali da Civilizacija štiti njihove „male” interese zabave i razonode kulturne provenijencije. A ne znaju da to nije ništa drugo, već komercijalni projekat zarad ličnih interesa… Ili nekih drugih ( stranačkih ) interesa.
Koliko su koštali „Kakanjski dani kulture i sporta” tek će se znati. Ko je opravdao očekivanja, a ko nije, procijeniće vrijeme i publika. Općina Kakanj dala je sve od sebe ( i od nas ) da sve bude na zavidnom nivou. Mediji, izuzev kakanjskih, i nisu se „pretrgli” obavještavajući javnost o dešavanjama u Kaknju. Ali nisu ni svi kakanjski mediji bili fer u izvještavanju. Veličali su jedno, a o drugom nisu ni riječi prozborili. (Tu se ne ubrajaju portali Kakakanjlive i Kakanj-x, Radio Kakanj i NTV IC 7) No, to nije ni bitno. Bitno je da su Kakanjci bili zadovoljni i da iduće godine očekuju još više i bolje. I na boljim mjestima. Ako već treba zaustaviti saobraćaj na glavnoj ulici, zašto tamo ne postaviti binu i poredati stolice, od pošte pa uzbrdo, dokle god stolica ima!
Srećom ( ili nesrećom ) janjetine ove godine nije bilo. Ali je bilo ćevapa i sladoleda, ića i pića, stolova i stolića…
Što se tiče „Njemačke” – to je bila jedna kuća u nekom naselju u Sanskom Mostu na koju smo okačili tablu s navedenim natpisom i u koju je bilo zadovoljstvo i privilegija ući. Kuća s kaminom i profesorom Cerićem na spratu bila je „mondensko” mjesto za sve, pa tako i za Šolu! Inače, Šoli se, dok je bio na terenu, udala cura! Nimalo civilizacijski!

Comments are closed.