Dragana Pajić je pobijedila smrt i porodila se na svoj rođendan

0

Jedno veče, koje je trebalo da bude obično, da protekne uz gledanje filma na TV sa vjerenikom, za nju se iznenada pretvorilo u noćnu moru.

- TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Tada trudnica, danas majka predivne djevojčice Matrone, Banjalučanka Dragana Pajić za “Srpskainfo” je ispričala svoju najtežu, ali i priču sa najsretnijim krajem, u njenom životu.

Njena najveća životna borba počela je 9. januara. Nesnošljivi bolovi u glavi, padanje u nesvijest, dolazak Hitne pomoći… Nakon nekoliko sati Dragana je ležala na operacionom stolu u Beogradu. Tako je teklo sve, te januarske noći.

Dragana je u šestom mjesecu trudnoće doživjela pucanje aneurizme na mozgu.

Suprug pozvao Hitnu pomoć, koja je došla do naše kuće u najkraćem roku. Odvezli su me na Neurohirurgiju UKC RS, gdje me je primila doktorka Vesna Ivanišević. Nakon dva CT glave, kada je vidjela u kakvom sam zaista stanju i toliki izliv krvi u mozak, odmah je kontaktirala doktorku profesorku Danicu Grujičić, u dva sata poslije ponoći i poslala me je sanitetom za Beograd. Sa nama je bio i tehničar zbog praćenja stanja bebe u stomaku. Tamo me je dočekala doktorka Grujičić, a operisali su me doktor Vladimir Baščarević i Mihajlo Miličević – ispričala je Dragana.

Dodaje da po dolasku u Beograd, prognoze doktora o njenom i zdravstvenom stanju njene nerođene bebe nisu bile uopšte optimistične. Doktori su im davali tek dva posto šanse da će preživjeti. Na sreću, epilog operacije bio je potpuno drugačiji. I mama i beba su preživjele.

Iako im doktori ni tada nisu davali obećavajuće vijesti, govoreći da su dani pred njima i dalje kritični, majka i njena nerođena beba su se hrabro borile.

Za život. Dragana je nakon operacije, od 10. do 15. januara bila u komi, i to su za njene najbliže bili najteži dani. Nadali su se, molili i njihove molitve su, na sreću uslišene. Dragana se probudila i 24. januara iz Beograda se vratila u Banjaluku, a nakon neurološke stabilizacije poslali su je na ginekologiju UKC RS zbog čuvanja trudnoće.

Tu me je primila doktorka profesorka Vesna Ećim Zlojutro na Odjeljenju patologije gdje me vodila doktorka Branka Čančarević. Takođe bih napomenula doktorku fizijatra Goranku Bjelobabu koja mi je zaista mnogo pomogla svojom sposobnošću i uz pomoć fizioterapeuta Kristine, Katarine, Marka, Bogdane, Sanele, Maje, skroz nepokretnu me podigla na noge. Učila me da hodam u devetom mjesecu trudnoće – priča Dragana.

Iza nje su bili teški dani svakodnevne borbe za oporavak, a pred njom neizvjestan period. Bližio se njen rođendan i termin porođaja. Sve njene misli, želje i molitve bile su usmjerene ka tome da njena beba na svijet dođe živa i zdrava. I tako je osvanuo 8. april, Draganin rođendan i dan kada je na svijet donijela smisao svog života. Rodila je Matronu i obje su bile odlično.