Američki san ili izazov za najhrabrije?

“Distance is not for the fearful, it’s for the bold. It’s for those who are willing to spend a lot of time alone in an exchange for a little time with the one they love. It’s for those who know a good thing when they see it, even if they dont see it nearly enough.”

Moja prica o velikom iskustvu pocinje ovdje…

Blizi se kraj prvog semestra, ispite sam dala sve u roku. Planiram sta da radim u toku tog dosadnog zimskog perioda. Obicno to bude par dana sa prijateljima, poslije svako ide na svoju stranu.

„Idem na neko putovanje. To je to sto mi treba.“ – ma gdje cu da idem sama i lutam ulicama gradova u kojima sam skoro vec bila. Prag,  Milano, Rim, Budimpesta, Barselona, … sve sam to vec prosla i ne da mi se ponovo. I tako moj zimski raspust prodje bez nekog posebnog znacaja. Ulazimo u drugi semestar i ja donosim cvrstu odluku.

„Ovo ljeto nece biti kao svako prethodno. More, lezaljka, knjige, spavanje, izlasci, sve to sam prevazisla i vrijeme je za nesto novo. Vrijeme je da poradim na sebi i unesem novu melodiju u moju trivijalnu svakodnevnicu.“ – govorim sebi, odlucna da istrajem u svom novom projektu. Za par dana, tokom razgovora sa kolegicom na fakultetu saznajem za program United Work and Travel, tacnije agencija Work Abroad i imam tako dobru vibraciju da umjesto da pratim predavanje istrazujem sve moguce site-ove i vec se pripremam za prijavu. Nikolina i Zarko koji rade za istoimenu agenciju mi pomazu oko svakog detalja i ohrabruju me da ne posustanem u svom naumu. Naravno ne ide sve kako sam zamislila. Roditelji ne zele da cuju da idem tako daleko, na tako dug vremenski period, i raznorazne prepreke. No, ja i dalje ne odustajem. Strpljivo razgovaram s njima, objasnjavam im sve u detalje, polako shvataju. Prijavljujem se na program, skupljam svu dokumentaciju, poslat mi je job-offer i sve sto je ostalo jeste da cekam termin za vizu i dam sve od sebe da je dobijem. Naravno, dosao je i taj dan i moje viziranje je vise nego uspjesno. Moj indeks Americkog Univerziteta sa sve i jednim polozenim ispitom nije im ostavio drugi izbor osim da mi daju vizu i pozele sretan put. Spremam kofere, pozdravljam se sa porodicom i prijateljima nestrpljiva da se uvjerim da li postoji taj „american dream“ i da li cu ga imati priliku zivjeti. Naravno, dug put, skoro trideset sati bez sna, i stigli smo.

13321615_10205761902119034_4599481061093470809_n-150x150received_1020831634197803113241401_632920140191500_2867968152899868113_n

Nas posao za koji smo aplicirale jeste Lifeguard. Dolazimo u kamp jer moramo proci lifegard training. Kamp kao kamp, mnostvo „lifeguards“ oko mene, razne kulture, obicaji, jezici. Vruce, mnostvo buba, sasvim drugacija hrana i ja totalno izgubljena u vremenu i prostoru. Na svu srecu, trening prolazi dobro i nakon tri dana krecemo ka apartmanima u kojim cemo provesti ostatak naseg boravka u USA. Kolegica i ja dolazimo na odredjenu destinaciju i susrecemo se sa tri cimera iz Srbije. SOK! „Kako cu da zivim sa muskarcima u istom stanu? Kako cu da idem na bazen bike-om (koji iskreno ne znam dobro da vozim)? SHIT! Drugaciji ulazi za elektricnu energiju, kako da otvorim ova glupa vrata, zedna sam, o da ne smijem da pijem ovu vodu, pa nije mi ovo Sarajevo pobogu… Ma ne mogu vise da razmisljam.“ – sve sto vidim jeste krevet, cista posteljina i san kako polako dolazi i ja se ne sjecam vise nicega. Ujutro me budi glas cimera koji mi saopstavaju da je dosao moj supervizor i vrijeme je da mi pokaze gdje cu da radim i objasni detalje na bazenu. Moj bazen je preko puta mog apartmana, ukupno moze da stane dvadeset ljudi, savrseno ljubazni ljudi iz ureda i sve sto trebam je da krenem u svoje pohode. Cimeri, jako dobri momci, upoznaju nas sa krajem ( jer su oni vec tu nekoliko dana), objasnjavaju mi gdje da kupim sve potrebne stvari, hranu i americki broj. Ja polako dolazim sebi, snalazim se brzo koliko je to moguce u posve novoj sredini i divim se sama sebi kako brzo uspijevam u tome.

0-02-01-e47fb570da5ad938fb123ae22fc717bd44c010bdaf9dbe79abb88b5978331e94_full-150x150 13310348_10208362617574892_3808186898602414844_n-150x150 13434914_10206030285588635_8643938675754776408_n-150x150 img_20160813_230853624-e1473886604583-150x150

 

Nakon samo nekoliko dana, krece moj novi zivot u prelijepom gradu Richmondu.

img_20160716_121014677-e1473886729286-150x150

 

***

Bilo bi uistinu nerealno pricati kako je sve islo savsreno bez ikakvih smetnji, tako da cu preskociti idealne monologe sa mnostvom epiteta koji mogu jedino da umanje vrijednost mog generalnog iskustva ovdje. Kako sam vec napisala, sve je potpuno drugacije i pored moje psihe moj organizam se takodje navikava na drugu klimu, hranu i posve drugi nacin zivota. Moj dan pocinje ujutro oko devet, kada pijem svoju jutarnju kafu i doruckujem. Uz sve to cujem se sa porodicom (pokusavamo uskladiti vrijeme, jer je u Bosni vec proslo tri sata popodne). Spremam se za bazen na kojem boravim 10:30h sve do 20:00h. Na bazenu naravno nemam mnogo ljudi, par porodica tokom dana, sasvim kratko i to je sve. Lezaljka, knjiga, suncanje, plivanje, evo me opet na istom. No jedna velika razlika u svemu tome je sto sam sve to vrijeme placena i to sasvim dovoljno da si obezbijedim lagodan zivot. Iz dana u dan sticem nove prijatelje koji su tako sretni jer imaju „nasmijanog, ljubaznog i pozitivnog  lifeguarda na njihovom bazenu“. Ali to je moj posao, kada bolje razmislim. No oni i dalje zele nekako da mi se oduze, zovu me vani, donose poklone, a ja gledam i ne vjerujem sta se dogadja oko mene. Tu je jedna single lady s kojom odlazim u shoppinge, na vecere, u bioskop. Stariji bracni par koji mi prica izvanrednu historiju grada, odvodi me na razna historijska mjesta, muzeje i neobicne restoran. Trudnica koja je usamljena jer joj covjek jako puno radi, zeli da upozna moju kulturu i obicaje, satima joj pricam o svojoj zemlji, razgovaramo, smijemo se i moje vrijeme na bazenu se pretvara u savrseni odmor. Naravno, kada je potrebno da budem na odgovornosti i pazim na ljude u bazenu motivisana cinjenicom da me ljudi vole, cijene i vjeruju mi. S cimerima postajem sve bliza i polako postajemo prijatelji. Naravno ima tu poneka prepirka, rasprava i slicno, ali sve se to brzo rijesi. Vremenom pocinjemo da izlazimo na zabave, u klubove, upoznajemo druge lifeguarde iz Bugarske, Amerike, Jamaice. Na nase veliko oduseljenje kompanija Continentals Pools organizuje razne izlete koji su na nas slobodni dan i mi obilazimo izvanredna mjesta i dozivljavamo nevjerovatna iskustva.

 

 

img_20160803_155447542-e1473886868723-150x150 img_20160804_191450511-150x150 img_20160905_190023-150x150 img_20160905_143002706-150x150 received_156780581416635-150x150

  • Najprije odlazimo na Virginia Beach, provodimo dan druzeci se, igrajuci odbojku na pijesku, borimo se sa ogromnim talasima, smijemo, pravimo fotke i razgovaramo.
  • 13516148_10205890649737644_7449792681659352190_n-150x150
  • Nakon toga odlazimo u Kings Dominion, neponovljivi luna park u kojem gubim pojam o vremenu. Onog trenutka kada sam krocila u taj svijet vrtoglavih tobogana, vozova smrti i vrtgolave visine, suocila sam se sa jednim od svojih strahova. Bilo je zaista nevjerovatno.
  • image-0-02-01-9ed461ff80786529f05177fca98f29e9e22278049769f68e11795e084a192f13-v
  • Zatim dolazi Water Country. Samo ime kaze sta se krije u toj zemlji zabave, adrenalina i ludila. Nezaboravan dan sa najjacom ekipom.
  • 13728943_10208736940972743_3191236595612306612_n-150x150
  • O da, stari prijatelj iz Novog Sada kaze jedan dan: Sutra idemo na rafting! Spremni? James River, camac, mi i pogled na cijeli grad.
  • image-0-02-01-62c614b00e2f085c42b60fd4841ed59d22d0eeaef3a273ce8f593fe2623b040c-v-150x150
  • Nedugo zatim, dolazi spektakl – Washington DC. To je uistinu nesto sto samo covjek mora dozivjeti, sve te gradjevine vrtoglavih visina, posjet Bijeloj Kuci, Lincoln Spomeniku, Smithsonian Muzej, Air Force Spomenik…
  • received_156780264750000-150x150 received_156780401416653-150x150 received_10210011694079544-150x150
  • Sve to me je ostavilo bez daha. Dolazim kuci, onako umorna, nakon tople kupke sama sebi govorim prije no sto tonem u san: O da, covjek uistinu vrijedi vise shodno svakom koraku koji napravi putujuci. Svaki slobodni dan je isplaniran, puna sam energije i zaista sam okruzena pravom ekipom. Naravno na bazenu svaki dan upoznajem ljude i sticem nove prijatelje. Mislim da je to jedna od najvrijednijih stvari koji ovo iskustvo nosi. Toliko mnogo razlicitosti u nacinu razmisljanja, zivota opcenito.
  • 0-02-01-289091b2175cd1fc92e7ad488bdbc39c4326842e0309bc34eb8d4897c402f717_full-150x150 0-02-01-c727f3c68d30ea4af817afedaa8b58d8369de71b7486640ec90bb4abe7b7740b_full-150x15013718592_10206058051282578_8672402245392741875_n
  • Uzivam da slusam njihove price, upoznavajuci razne ljude koji donose razlicite kulture i tradicije sirom svijeta. Jako sam vezana za ovo mjesto i ljude, za tako kratko vrijeme i mislim da ce mi biti jako tesko da se rastanemo. Takodje, jedan dan sam provela hodaujuci po Richmondu i slusajuci sve o historiji grada sa nesto starijim bracnim parom. Nisam ocekivala toliko mnogo prica i desavanja koji su se desili bas ovdje.
  • img_20160725_113021-150x150 img_20160725_151007-150x150
  • Uvece skoro da nikada nisam kuci. Mislim da je to ovdje skoro pa nemoguce. Kucne zabave, odlicna mjesta za ples i dobar provod mi ne daju mir. Tu je uvijek nas krug, mada svaki put upoznam mnostvo novih ljudi sto me motivise da ne propustam niti jedan izlaz bilo gdje.
  • 13344756_10208385237460375_7641922121917404704_n-150x150
  • Cijena ovog iskustva koje sam stekla se ne moze mjeriti. Pored tog sto sam svoj engleski jezik usavrsila do krajnje mjere, upoznala neizmjerno dobre ljude koji su vremenom postali moji prijatelji i provela nezaboravno ljeto, veoma vazna stvar je da sam naucila mnogo stvari o sebi, ulozila sam jako mnogo u sebe kao u licnost, poradivsi na svim nedostatcima za koje do sada nisam ni znala da imam. Ovo ljeto sa sigurnoscu mogu reci da sam naucila kako se izboriti sa mnogim situacijama u zivotu, kako upravljati sam sobom a vjerujte samo sam mislila da je to lak posao.
  • image-0-02-01-965ca8bed27dfaf8c294b066b67a3f2f49c50dcf5506d6165d4def6accb4b0b8-v-e1473889235166-150x150 img_20160711_200910359-e1473889171732-150x150
  •  Blizi se vrijeme pakiranja, pripremanja za dugi put u susret ljudima koji me cekaju, blizi se vrijeme povratka. Tuzna sam pomalo jer je zaista tesko ostaviti sve ovo, ali tjesi me to da je samo privremeno i da ce me sve ovo cekati bas onako kako sam ostavila i sljedece godine.

N.H.

Možda vam se svidi

NAPOMENA:Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Kakanj-x.com. Portal Kakanj-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Kakanj-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

avatar