Amel Tuka, bh. atletski šampion: Babo Senad mi je najveći uzor, a navijam za Čelik jer sam Zeničanin

Za Amela Tuku, ljudi koji ga bolje poznaju imaju samo riječi hvale. Ove godine ostavio je veliki trag na brojnim atletskim takmičenjima. Svakako, najveći uspjeh je bio onaj kada je na Evropskom prvenstvu u Zürichu prošao u finale, u kojem je u trci na 800 metara osvojio šesto mjesto i oborio lični bh. rekord rezultatom sa 1:46:12. minute. On je i isto tako uspješan i na studiju, što ga čini zanimljivim likom u našem sportu.

• Tuka je dobra osoba, neposredan, otvoren i mlad čovjek, a kao takav, kaže nam onako u šali, kako voli sve što vole mladi. Stoga razgovor počinjemo u tom stilu i odmah ga pitamo:  Amele, plavuše ili crnke, koji je Vaš izbor?
“Ha, ha, ha – ni jedne, ni druge, nego smeđe. Imam djevojku Ajlu, koja me čini veoma sretnim. Ona je moja bolja polovina. Kad sam sa njom, osjećam se sjajno.”

•  Kakvu muziku i filmove volite?
“Slušam i gledam sve. Kako zabavnu i tako narodnu muziku, ali više volim ovu prvu. Volim  akcione filmove, ali isto tako komedije i horor. Kad sam sa djevojkom, često gledamo horor filmove.”

• A knjige?
“Iskreno, čitam najviše one koje su posvećene vjeri, koju praktikujem. Volim pročitati sve što napiše neki naš hafiz koji zna objasniti sve što je potrebno jednom mladiću. Još sam mlad i volim slušati dobre savjete da bi postao još bolji čovjek.”

• Kako atletski reprezentativac nađe vremena za ispunjavanje obaveza na studiju Mašinskog fakulteta?
“Roditelji su mi stalno napominjali koliko je škola i obrazovanje važno. Poslušao sam ih. Baš sam se potrudio.U osnovnoj i srednjoj školi, moj prosjek bila je petica. I na fakultetu sam dobar student. Na četvrtoj sam godini Mašinskog fakulteta u Zenici. S obzirom na to da imam obaveza izvan studija, profesori razumiju moje izostanke. Ipak, moram raditi isto kao i ostali. Profesori drže visoke standarde. Nema gledanja kroz prste. Cijenim to. Očekujem da ću biti dobar inžinjer.”

• I na fakultetu i u atletici sve vam lako polazi za rukom. Kako to objašnjavate?
“Ne znam baš, valjda su geni. Nešto sam povukao od majke, a nešto od oca. Majka Nermina bila je odlična učenica u srednjoj školi. Uspješno se bavila rukometom. S druge strane, babo Senad bio je odličan u višeboju. Bio je najbrži na takmičenjima srednjih škola, ali i na tadašnjim armijskim. Bio je as u višeboju. Sada ima 49 godina, a izgleda kao momak. Još ima skoro dječačko lice. Bolje se drži nego mnogi današnji mladići. Neki poznanici, kada su vidjeli mene i njega na slici, mislili su da mi je to jaran. Veliki je patriota. Borio se da Bosna bude Bosna. To je razlog što nisam otišao nigdje drugdje jer volim Bosnu”.

• Kako provodite slobodno vrijeme?
“Prvo – treba da ga nađem. Kada ga imam, najviše odlazim sa prijateljima u čaršiju, u Zenici, na kafu ili sok u kafić, gdje pronađemo slobodnog mjesta. Obično su to Manuel, Žurnal ili Verona. Inače, nemam baš puno slobodnog vremena.”

• Kako izgleda Vaš dan?
“Ujutro idem na trening, a onda slijedi predavanje na Fakultetu. Potom idem na kraći odmor, pa na drugi trening. Zadnjih dana imam više slobodnog vremena nakon što sam nedavno u Banjoj Luci nastupio na ekipnom državnom prvenstvu kada sam bio prvi u trkama na 400 i 800 metara.”

• Najveći uzor?
“Moj babo! Uvijek mi je bio najveći idol još od dana kada sam bio mali. Na njega sam se ugledao i od njega puno toga naučio. Svako jutro, rano sam ustajali nakon čega smo radili sklekove, trbušnjake i tako redom. Kao mali bio sam živahan, pravi šejtan i brzo sam se razvijao na fizičkom planu.”

• Ko je uticao još na Vas?
“Hamza Alić. Pomaže mi kako zna. On je ne samo sportska, nego i ljudska veličina. Divim se njegovom karakteru. Najrealniji je čovjek na svijetu. Uvijek će reći o svemu onako kako jeste pa bilo to dobro ili loše. Ne trpi nepravdu i neće je nikad prešutjeti. Hrabri me stalno. Presretan sam što je moj prijatelj.”

• Alić je Vaš veliki fan?!
“Iskreno se obraduje svakom mom uspjehu. Kada sam na EP-u u Zürichu izborio prolaz u finale, uzeo me je u ruke kao malo dijete i digao visoko u vazduh da mi se zamantalo u glavi. Hamza je sjajan.”

• Kako ste se zakoračili u svijet atletike?
“Slučajno. Bilo je to dok sam išao u treći razred srednje tehničke škole “Kemal Kapetanović”. Moja profesorica Matilda je uspjela prepoznati talent. Nastupio sam na Malim olimpijskim igrama za osnovne i srednje škole. Došao sam u Zenicu na kantonalno atletsko takmičenje na kojem sam pobijedio u trci na 400 metara. Svi su bili iznenađeni. Ko je ovaj? To je bilo jedino pitanje koje se moglo čuti. Prišao mi je tada profesor Halid Sedić. Bio je zainteresovan za moj atletski razvoj. Uzeo je broj telefona. Potom sam uspostavio kontakt sa predsjednikom AK Zenica Suadom Kaknjom i nakon što smo pričali od 1. januara 2009, sam član ove ekipe. U to doba išao sam u četvrti razred srednje škole. Živio sam u Kaknju. Svakog jutra sam putovao u Zenicu, a poslijepodne sam išao u školu u Kaknju. Stizao sam sve. Želim poručiti mladima, koji se vade na to kako ne mogu ništa stići na vrijeme, da sam ja to ipak uspjevao. Za sve treba samo dobra volja.”

• Volite li druge sportove?
“Volim ih sve. Šest godina prije nego što sam se počeo baviti atletikom, trenirao sam karate. Imam crni pojas prvi Dan. Alić mi je jednom rekao da sam kojim slučajem otišao u bilo koji drugi sport da bih i u njemu ostvario dobru karijeru.”

• Kako ste upoznali trenera Giannija Ghidiniea i počeli trenirati u atletskom kampu u italijanskom gradu Veroni?
“Zahvaljujući uspjehu u Tampereu jer sam na EP-u U23 u trci na 800 metara osvojio bronzanu medalju. Prvo mi se javio prijatelj i bivši atletičar Muamer Hasanagić iz italijanskog Trenta, grada smještenog sat vremena vožnje od Verone. Povezao me je sa uredom menadžera Claudia Arduinija, sa kojim sam sklopio saradnju u septembru prošle godine. Bio sam impresioniran. Svidjela mi se nova sredina zbog pozitivne atmosfere. Pristao sam da budem dio tima koji su u meni prepoznali kvalitet i koji sa mnom imaju velike planove. Na meni je da slušam i treniram.”

• Kako je trener reagovao poslije osvajanja šestog mjesta u finalu trke na 800 metara na EP-u?
“Rekao mi je da mu je drago što nisam osvojio medalju odmah jer misli da sam uspio da bih se opustio i promijenio nagore. Kazao mi je da sam još mlad i da ulazim u najbolje atletske godine te da se uopšte ne opterećujem rezultatima, koji će sigurno doći.”

• Šta je bitno da bi atletičar ostvario velike rezultate?
“Atletika je individualni sport. U nas nije naročito popularna. Sve zavisi od atletičara. Mora imati veliku želju za treniranjem.Ja sam zakoračio u kraljicu sportova zato što je volim. Nije mi bilo važno da li ću nešto dobiti. No, stigli su uspjesi i sada se  finansijska situacija promijenila. Najvažnije je napasti rezultat, a to se može samo ako se vjeruje u sebe. Već sam ispunio B normu za odlazak na Olimpijadu 2016. u Brazilu, gdje neću ići kao turista, nego da učinim ponosnim sve Bosance i Hercegovce. Samo da me posluži zdravlje.”

• Imate li hobi?
“Volim igrati fudbal sa društvom sa Fakulteta na terminima. Nekada sam ga trenirao u Rudaru iz Kaknja. Nisam loš.”

• Životni moto?!
“Bolje izgubiti trenutak u životu, nego život u trenutku.”

• Koje su Vaše najveće vrline i mane?
“Prijatelji mi kažu da nikad ne znam odustati. Uvijek idem dalje, stalno krećem iznova. Veoma sam uporan i to mi je vrlina, a što se tiče mana, s obzirom na to da volim pobjeđivati, često sam previše temperamentan. Brzo planem.”

• Koji su ciljevi u novoj sezoni?
“Naredne godine nastupiću prvi put na Evropskom dvoranskom prvenstvu u martu u Češkoj. Očekuje me i nastup na SP-u u Pekingu u julu, te veliki broj mitinga. Cilj mi je da trčim ispod 1.46 minute na 800 metara i da učestvujem u Dijamantskoj ligi”.

Čelik i Real u srcu

• Za koga navijate u fudbalu?
“Za Real. U Madrid sam išao kako bih kupio dres i šal. Što se tiče domaće lige koju ne pratim mnogo, navijam za Čelik jer sam Zeničanin.”

Oslobođenje

Možda vam se svidi

Comments are closed.